Pitamo se što je to tako moćno u tom Djetetu? Zašto nema mjesta za njega? U čemu je njegova snaga da ga se moćnici boje, a siromasi k njemu hrle? Boje se svemoguće snage ljubavi Boga koji je u obličju čovjeka pohodio čovjeka. Boje se njegove slobode, stoga se i nije rodio ni u čijem gostinjcu ili palači, nego u štali. Nikom ništa ne duguje, ta ni odjeće nemaše. Gol se rodio u štali, gol je umro na Golgoti. Boje se njegova siromaštva koje je najveće bogatstvo nedostižno suvremenu čovjeku. Boje se Boga koji spašava čovjeka, jer susret s Bogom najistinitiji je i najdublji susret čovjeka sa samim sobom. U tom susretu čovjek otkriva strahotu svojih slabosti i očaj beznađa. Bog u djetetu Isusu dolazi hrabrima i odvažnima koji se ne boje kao što se ni sv. Josip nije bojao uzeti Mariju i dijete Isusa (usp. Mt 1,20). Ne smijemo se bojati biti betlehemska štalica u kojoj se Bog rodio. Crkva se ne bi trebala pognuti i prihvatiti slavlje Božića bez djeteta Isusa. Biskupi i svećenici na poseban su način pozvani čuvati dostojanstvo Božića i kao što naglašava kardinal Müller “ne smiju se nuditi vladarima ovoga svijeta i biti njihovi propagandisti”.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu