U prvim kršćanskim vremenima kršćani su poštovali svoje sugrađane i zakonite vlasti, pa čak i uvjerenja i odluke, ali nisu mogli biti bez stajališta prema njima. Nisu mogli dopustiti da im društvo oblikuje vrijednosni sustav takvim pluralizmom i tolerancijom kojima je pozadina bila bezboštvo, a velik nedostatak odbacivanje istine Božje.
Samo na putu Božjemu je život i spasenje, a sve drugo je besmislena tlapnja kojom se ljudi zavaravaju kada pričaju o otvorenome, slobodnome, pluralističkome društvu. Kršćansko je stajalište moglo djelovati isključivo, zatvoreno, nepomirljivo, dogmatično. No kršćani su znali da sve što ne dolazi od Boga ljude vodi u propast, te bi se osjećali kao varalice da su drukčije naučavali.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu