Možemo imati ne znam kakve škole i doktorate, i biti najučeniji na svijetu, ali ako ne primjećujemo čovjeka pokraj sebe, ništa od nas. Čista ništica! Možemo napisati najzanimljivije knjige, komponirati najljepše pjesme, naslikati najbolje slike kojima će se diviti cijeli svijet, ali ako ne vidimo čovjeka pokraj sebe, cimbal smo što zveči!
Kako je veliko učiniti malu uslugu. Ali prepunu ljudskoga osjećaja. Mi ponekad mislimo da trebamo učiniti herojska djela ljubavi, nečuvene stvari, nadprosječne geste, da nam se ljudi dive. I tek tada valja! I tek je tada dobro, tada smo pravi! Isus ne misli tako!
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu