VUČKOVINE – U četvrtak, na svetkovinu Spasova ili Uzašašća Gospodnjega, 10. svibnja 2018., slavljena je sveta Misa i blagoslov polja u Vučkovinama, filijali duvanjske župe, na proplanku gdje je smješteno seosko groblje. U čast bl. Ivanu Merzu. Ne samo blagoslov poljskih usjeva i trava, nego i novoizgrađene kapelice, rada ruku čovječjih, i to u čast blaženomu Ivanu Merzu (Banja Luka, 1896. – Zagreb, 1928.), kojega je sveti Ivan Pavao II., Papa (1978.-2005.), proglasio blaženim u Banjoj Luci, 22. lipnja 2003. Spomendan se Blaženikov slavi na dan njegove smrti, 10. svibnja. Za ovu crkvenu svečanost duvanjski župnik fra Slaven Brekalo pozvao je mjesnoga biskupa Ratka Perića, koji je prethodno bio obavijestio i svoga kolegu biskupa Franju u Banjoj Luci.
Prije početka misnoga slavlja župni je vikar fra Mario Ostojić izmolio Opijelo za pokojne, otpjevao Litanije Svih Svetih te svetim križem blagoslovio polja na sve četiri strane. Nakon toga župnik je pozdravio biskupa izrazivši dobrodošlicu svima te pozvao predvoditelja slavlja da blagoslovi kapelicu i kip bl. Ivana Merza. Brojan narod koji se za ovu crkvenu prigodu okupio, ispunio je prostor ispred kapelice a dio i po groblju. Biskup je poškropio blagoslovljenom vodom zidove kapelice iznutra i izvana. Potom je, uz molitvu, blagoslovio kip blaženoga Ivana Merza.
U svojoj propovijedi biskup je uz ostalo rekao: “Mi se radujemo da je Papa svojom vrhovnom vlašću odobrio i proglasio trojicu Hrvata svetima: Nikolu Tavelića (1970.), Leopolda Bogdana Mandića (1983.) i Marka Križevčanina (1995.), te šesnaest blaženih, i to devet blaženika: Augustina Kažotića, Jakova iz Zadra, Graciju iz Kotora, Julija iz Bala, Alojzija Stepinca, Ivana Merza, Miru Bulešića, Antona Muzića i Serafina Kodića Glasnovića, i sedam blaženica: Ozanu Kotorsku, Mariju Petković i pet Drinskih mučenica – Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu. Ove četiri posljednje sestre Kćeri Božje Ljubavi nisu bile Hrvatice, ali su djelovale u hrvatskom narodu i podnijele mučeništvo za zavjetovanu čistoću 1941. u Goraždu i bačene u Drinu.”
Izvor: Crkva na kamenu