Djevojčica je svake nedjelje dolazila na svetu Misu. Nekad s ocem, nekad s prijateljicama. Smjestila bi se u red klupa ispred Gospe. Nije ništa govorila, samo je promatrala svoju novu Mamu. A Mama je promatrala nju. Znala je da joj ništa ne treba reći, ta Mama znade sve što joj je potrebno. Tek ponekad bi je nešto zamolila. Činilo joj se da Gospa gleda samo nju. I da joj se smiješi.
Naravno, sjetio se svećenik sprovoda koji je vodio mladoj majci koja je umrla od raka i ostavila iza sebe malo dijete. I muža koji je bio shrvan ranom smrću svoje supruge. Koji je nakon njezine smrti preuzeo ulogu majke. Ali, svi su žalili “siroče” koje je ostalo bez mame.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu