Iz pravne perspektive, lustracija na području RH i BiH predstavljala je velik izazov, jer se, iako “nužna”, pokazala kao “nemoguća misija”. Jedini realan prostor za njezino uspješno ostvarenje, što je onemogućio rat, bio je nakon velikoga političkog prevrata, odnosno uvođenja demokracije početkom devedesetih godina. Za njezin uspjeh bio je potreban društveni konsenzus, razborita i umjerena primjena te institucije i pojedinci neokaljanoga integriteta koji su mogli biti korektni protagonisti lustracijskih procesa. U vremenima koja slijede, posebice na području BiH, neodgovorni lustracijski procesi, iza kojih može stajati ambicija brze diskvalifikacije političkih protivnika, mogu dovesti do neprihvatljivih rezultata suprotnih načelima vladavine prava i pravne države. Kako bi se izbjegla potreba da se u budućnosti pojave zastupnici novoga procesa lustracije, koji bi trebao lustrirati “lustratore” sadašnjega i prethodnih vremena, nužno je inzistirati na ostvarenju “nemoguće misije”. Potraga za pravdom, neovisno o proteku vremena s pogledom unaprijed čini se jedinim lijekom za otklanjanje nepravdi iz komunističke prošlosti kako se one ne bi ponovile.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu