I gledam taj svoj hrvatski narod i mladost našu koja se odala i drogi, i modi, i piću i kafiću. Pa me uhvati neka tuga i tjeskoba. I gledam te moderne kuge i epidemije koje kao cunami haraju i uništavaju i moj narod: nekakve protuprirodne parade, razularene slobode, homoseksualna partnerstva, sebični brakovi s jednim djetetom i druge eutanazije. Pa pomislih: U Bogu je naša jedina nada i spas! Dragi nas Bog nikada nije ostavio, nikada napustio, nikada okrenuo glavu od nas. Oh, kad bismo se više s pouzdanjem molili Bogu, više ga djelotvorno ljubili, više na svetu Misu išli i više se obraćali. Sve bi tada drukčije bilo! Pa se okrenuh Presvetomu Trojstvu, svojom žarkom molitvom i iskrenom željom da hrvatski narod prati svojom ljubavlju i blagoslovom u ovome teškom trenutku njegova životnoga puta.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu