Svetac ispovjednik neumorno nas poziva i ukazuje na važnost svete ispovijedi. Tek u traženju oproštenja i iskrenu kajanju susrećemo ljubljenoga Spasitelja, koji nam potom otvara oči za potpuno novu i istinitu stvarnost. Iz ispovijedi izlazi novi čovjek obučen u Krista, a ovaj jednostavni ispovjednik mnogima je pomagao u tome. Svetoga Leopolda možemo opisati kao onoga koji ne izbjegava nikakvu žrtvu prinijeti svome Gospodinu, te mu stoga i neumorno služi radeći u njegovu vinogradu. U skrovitosti ispovjedaonice čisti sve što Božju lozu crpi, svaki zaperak, svaki neugledni višak, svaku bolest koja iz dana u dan napada. “I još nešto: ne treba po svaku cijenu nastojati da se izbjegne svaka žrtva, svaka nelagodnost. Ne moramo uvijek imati pravo. Tko kaže da uvijek moramo izbjeći vrućinu, bježeći u planine kad je vruće, ili na more kad je zima, tražiti najskuplje lijekove pri najobičnijoj bolesti? To nije kršćanski duh, to ne znači uzeti križ i ići za Isusom, nego po svaku cijenu pobjeći od križa. Malo je ako se trpi samo ono od čega se nikako ne može pobjeći.” Kako nam danas nedostaje prihvaćanja žrtve! Kako nam nedostaje pravog i istinitog kršćanskog duha! Volimo Isusa riječima, a srce nam je daleko od njega.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu