Asianews, 6. srpnja 2021. – Vladimir Rozanski donosi vijest iz Moskovskoga patrijarhata da je prigodom svetkovine sv. Petra i Pavla izaslanstvo Ekumenskoga patrijarhata iz Carigrada pohodilo Rim i sudjelovalo u petropavlovskim svečanostima u Vatikanu. Delegaciju je predvodio novi kalcedonski mitropolit Emanuel Adamakis, dosadašnji episkop u Francuskoj. Papa Franjo u svom je govoru pozvao na novi polet u odnosima između katolika i pravoslavaca, izazivajući reakciju Moskovskoga patrijarhata. Ruski mitropolit Hilarion Alfejev, pročelnik odjela za vanjske odnose Ruske crkve, izjavio je da “Ruska pravoslavna crkva ne će prihvatiti ujedinjenje pravoslavnih i katolika na inicijativu carigradskog patrijarha Bartolomeja, koji presiže da se vlada kao vrhovni gospodar sudbine pravoslavlja”.
Hilarion je intervenirao nakon što je objavljen intervju za vatikanske vijesti novoga talijanskog mitropolita Polikarpa Stavropoulosa. U njemu se navodi da geste ekumenskoga patrijarha Bartolomeja i pape Franje “idu u smjeru punoga jedinstva”, predviđajući “skori pozitivan ishod ovoga povijesnog putovanja, koji kao da je već postignut u savjesti vjernika”.
Rusi su uvijek osporavali “primacijalnu” vlast Carigrada nad ostatkom pravoslavlja, a posljednjih godina taj je sukob doveo do trenutačna stanja raskola, zbog autokefalije Crkve u Ukrajini, koju je Carigrad priznao, a Moskva nije. Mitropolit Hilarion na televiziji Rossija-24 ponovio je uvjerenje da je “Carigradski patrijarh u novije vrijeme odlučio služiti se pravom da donosi bilo koju odluku samostalno, bez pristanka ostalih mjesnih Pravoslavnih crkava i bez rješavanja mnogih pitanja koja ostaju otvorena u katoličko-pravoslavnom dijalogu. On može potpisati neke papire da je sve u redu, ali za nas – Ruse – to ne će imati nikakve vrijednosti”, napominje Hilarion.
U posljednjem desetljeću Rusi su se povukli iz svih povjerenstava za katoličko-pravoslavni dijalog, upravo u polemici s “carigradskim papizmom”, kako predbacuje Hilarion, radi čega “se pokušava u pravoslavlje uvesti katolički model hijerarhije i uprave”. Dijalog je posljednjih godina zastao upravo oko pitanja različitih oblika prvenstva u povijesti Crkve, tema o kojoj Rusi ne žele ni čuti.
* Politički moćni Rusi priključivali su sebi od 1922. do 1940. čak 15 država sve do 1991. Gotovo 70 godina, sve u okviru SSSR-a. Prostorno najveća država na svijetu. Tu je političku moć Moskovski patrijarhat Ruske crkve preuzeo i primijenio na pravoslavne Crkve u dotičnim sovjetskim državama, republikama, vladajući se kao “glava” tih Crkava. Negdje su moskovski patrijarsi davali autonomiju pojedinim Crkvama (na primjer u Ukrajini tek 1990.), a negdje čak i “autokefaliju” (Moskovski je patrijarhat 1943. priznao Gruzijskoj crkvi autokefalnost – Staljin je bio rodom Gruzijac!), bez ikakva osvrta na Carigradski patrijarhat. Možda se mitropolit Hilarion sjeća tih vremena kada je Moskovski patrijarhat dijelio tomose autokefalije, što je povijesno u isključivoj mjerodavnosti Carigradskoga patrijarha.
Izvor: Crkva na kamenu