Kada nekoga želimo upozoriti da nešto promijeni na bolje, u nama treba biti mir i ljubav. Ključa li išta u nama, bolje je da šutimo. Sve kritike i upozorenja uvijek govorimo blago, s ljubavlju, jer to je jedini način da na sebe ne navučemo osudu.
U svakoj napasti koja nas snađe mi bismo trebali postati ponizniji. Bog tada vidi našu slabost i on nas štiti, ali samo ako smo ponizni. Ako se uznosimo, On nam oduzme svoju zaštitu i mi tada propadamo. Ako bismo postili i time se dičili, bolje nam je da jedemo meso. I u svakoj kušnji nije dobro da se bavimo opakim mislima, one pribavljaju krunu tek ako pokraj njih mirno prođemo.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu
