Uz pohod i blagoslov u župi Gradac kod Neuma, nakon molitve, sjedosmo malo proljudikati, uz čašćenje, naravno! Velim domaćinu, Đuki: “Ne znam čitate li, vidim da ne primate katolički tisak, ni našu Crkvu na kamenu!” Kaže: “Dumo, nemamo ti mi kada čitati, niti ima tko čitati!” U tom trenu skoči se mala Sara govoreći: “Djede, ja ću čitati i primati Crkvu na kamenu, pretplati nas!” Pitam je: “Sara, ideš li ti u školu?” Odgovara: “Na jesen ću u prvi razred!”, i dodaje: “I, da znaš, dumo, mi ćemo ići u Gradac u školu!” Velim: “Svaka čast i za Crkvu na kamenu i za školu!” Tako Sara postade, čini mi se, najmlađi pretplatnik Crkve na kamenu! Bogu hvala!
don Antun Pavlović,
župnik iz Graca
Izvor: Crkva na kamenu