Država zaboravila da Matiša ima i babu živu, svoju ženu. A ona nema mirovine, nije radila u državnoj firmi, nego cijeli život služila s ljubavlju mužu, obitelji, odgajala djecu i unučad, kome? Pa, opet toj istoj državi, da za nju rade, da je izgrađuju, da za nju ostanu invalidi. I da na kraju života moljakaju 300 KM da mogu preživjeti. Eto, zato iz nje bježe!
Bože moj, je li ikada na vijestima bilo da se umirovljenicima povećaju mirovine. Barem za jednu marku! A toliko im je ta marka velika. A koliko smo puta čuli da one državne glavešine povećaju sebi, i svojim pomoćnicima, ministrima, savjetnicima, iz iste stranke, i onima koje su postavili na važne službe. Da imaju. Da ne oskudijevaju. Da ne skapaju od gladi. I od žeđi.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu