Novi primas – sjedinjena Crkva u Ukrajini

Foto: https://sveosrpskoj.com

Ujediniteljski sabor. U Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, u katedrali Svete Sofije ili Mudrosti Božanske održan je 15. prosinca 2018. ujediniteljski sabor Ukrajinske pravoslavne Crkve. Svečan dan za Ukrajinu i pravoslavlje u toj zemlji koja obuhvaća više od 600 tisuća četvornih kilometara i broji blizu 47 milijuna stanovnika.
Emanuel Adamakis. Saborom je predsjedao egzarh Carigradskoga patrijarhata u Francuskoj, mitropolit Emanuel, u ime istoga patrijarhata, a na predsjedateljevoj desnoj strani sjedio je Petro Porošenko, predsjednik Ukrajine, dok su s lijeve strane bili Filaret, dosadašnji samoproglašeni patrijarh Kijevskoga patrijarhata, i Makarije, mitropolit dosadašnje samoproglašene Ukrajinske autokefalne Crkve. Od te dvije dosadašnje crkvene pravoslavne zajednice, “patrijarhata” i “autokefalne” Crkve, koje nije priznavala nijedna kanonska pravoslavna Crkva, sada se formirala nova, sjedinjena Ukrajinska pravoslavna Crkva, kojoj mogu pristupiti episkopi, svećenici, monasi i vjernici kanonske Ukrajinske pravoslavne Crkve pod moskovskom jurisdikcijom. Carigradski patrijarhat postavio je, još u rujnu ove godine, egzarha Emanuela, svojim egzarhom u Kijevu u vidu pripreme za dodjeljivanje autokefalnosti Crkvi u Ukrajini.
Epifanije Dumenko. Na Saboru je u Kijevu izabran poglavar nove objedinjene Crkve u osobi mitropolita Epifanija. U izboru su ga podržali episkopi Filaretova Ukrajinskoga “patrijarhata” i dvojica iz Ukrajinske Crkve Moskovskoga patrijarhata, koje Rusi smatraju “izdajnicima” i na njih su već primijenjene kazne suspenzije, te episkopi iz “autokefalne” Crkve. Epifanije Dumenko, dosadašnji mitropolit Perejaslava i Bile Cerkve, rođen je 3. veljače 1979., pohađao je Kijevsku akademiju 1999.-2003., bio je docent na Bogosloviji u Rovnu 2003.-2006., studirao filozofiju u Ateni 2006.-2007., od 2007. docent je na Kijevskoj akademiji, zamonašen 2007., rukopoložen za svećenika 2008., postao je tajnik “patrijarha” Filareta, njegova desna ruka. Rukopoložen za episkopa 2009., postao je mitropolitom 2013. godine. Novoizabrani primas novoujedinjene Ukrajinske pravoslavne Crkve, mitropolit Epifanije Kijevski i sve Ukrajine, zajamčio je, 17. prosinca 2019., da ne će biti rascjepa između novosjedinjene Ukrajinske pravoslavne Crkve i Moskovskoga patrijarhata. One župe koje žele biti dio Ukrajinske pravoslavne Crkve moraju biti primljene, bez nasilja i bez ikakvih akcija koje izazivaju nestabilnost u društvu. Samo u ljubavi i poštovanju mogu prijeći iz krila Moskovskoga patrijarhata u Ukrajinsku pravoslavnu Crkvu.
Petro Porošenko. Novi se primas, izlazeći iz katedrale s Porošenkom i Andrijem Parubijem, predsjednikom Parlamenta ili Rade, i mitropolitom Emanuelom iz Francuske, pojavio pred mnoštvom vjernika, a Porošenko je uskliknuo: S Bogom i s Ukrajinom, bez Putina i bez Kirila, tj. moskovskoga patrijarha. Porošenko se izravno obratio sudionicima ujediniteljskoga Sabora podsjećajući ih da kao članovi Sabora imaju “kolosalnu odgovornost koja leži na vama u ovom trenutku. Država je učinila sve u čemu je njezina uloga bila. Sada budućnost Ukrajine, budućnost velike nacije, naše slobode, naše države i naše duhovne nezavisnosti ovisi o vama, i samo o vama”. Sabor je održan na inicijativu carigradskoga patrijarha Bartolomeja i ukrajinskoga predsjednika države Porošenka. Nije to samo događaj stoljeća, nego i tisućljeća, jer je upravo u Kijevu knez Vladimir 988. godine, prije 1030 godina, primio krštenje dok su prostranstva pod današnjom Moskvom bile same šume pune divljih životinja.
Filaret Denisenko. S trona silazi dosadašnji samoproglašeni patrijarh Filaret, kojemu je 90 godina (rođen 1929.), ipak će ostati “počasni” do smrti, a objedinjenje nove Ukrajinske Crkve povjereno je novomu mladom i agilnom mitropolitu Epifaniju. On je zahvalio Porošenku na njegovu doprinosu u stvaranju nove crkvene strukture i odao je počast mitropolitu Filaretu kojega je nazvao “duhovnim ocem sve Ukrajine”.
Nikola Balašov, arhiprezbiter, predstavnik Moskovskoga patrijarhata u Kijevu, izjavio je da je taj događaj u Kijevu nekanonski skup pojedinaca, od kojih neki imaju zakonito rukopoloženje, a mnogi toga nemaju, skup pod općim vodstvom laika, poglavara države i jednoga stranca koji ne razumije domaćega jezika, koji je izabrao nekanonskoga “hijerarha” kao “primasa” dodajući da “za nas taj događaj ne znači apsolutno ništa”. Nikada se nisu do kraja protumačila načela i procedura davanja autokefalije. Od 1993. bivalo je sve jasnije da to povijesno daje Carigradski patrijarhat, ali tako da na to pristaje Crkva “majka”, tj. ona od koje se dio ili “kći” proglašava autokefalnom, i da o tomu postoji opća suglasnost na svepravoslavnom planu.
Hilarion Alfejev, mitropolit Volokolamska i ravnatelj Odjela za crkvene odnose s inozemstvom Moskovskoga patrijarhata, oglasio se viješću da nijedna pravoslavna Crkva nije pozdravila Ujediniteljski sabor u Kijevu. Nije pozdravila, ali su neke ostavile izjave za dogledno vrijeme.
Bartolomej Arhondonis, rođen 1940., ekumenski patrijarh od 1991., najavio je 11. listopada da kani dodijeliti Tomos autokefalije ukrajinskoj Crkvi. – Carigradski ekumenski patrijarhat u službenom priopćenju, od 16. prosinca, izrazio je “slavu Bogu” i “veliku radost i zadovoljstvo” za uspješno dovršenje djela ujediniteljskoga Sabora, utemeljenje nove autokefalne pravoslavne Crkve u Ukrajini, i najavljuje da je Ekumenski patrijarh Bartolomej “pozvao njegovo Blaženstvo Epifanija da koncelebrira Božansku liturgiju na Fanaru na veliku svetkovinu Teofanije ili Bogojavljenja, da mu tom prigodom uruči “Tomos utemeljenja nove sestrinske autokefalne Crkve”.
Tako će 6. siječnja 2019., na Bogojavljenje, Bartolomej uručiti Tomos [svezak, tom] utemeljenja autokefalije primasu Epifaniju uz kojega će biti i ukrajinski predsjednik Porošenko.
Kiril Gundjajev, rođen 1946., moskovski patrijarh od 2009., obratio se 20. prosinca 2018. poslanicom svim pravoslavnim kanonskim Crkvama, u kojoj prikazuje održavanje Sabora u Kijevu i nastavlja da se to ujedinjenje sastojalo u spajanju dviju šizmatičkih zajednica. Na skupu su sudjelovali pseudo episkopi raskolničkoga Kijevskoga “patrijarhata” i Ukrajinske “autokefalne” pravoslavne Crkve.
I Kiril nastavlja: kanonska Ukrajinska pravoslavna Crkva s Njegovim Blaženstvom Mitropolitom kijevskim i cijele Ukrajine Onufrijem na čelu, u skladu s odlukom Svetoga Sinoda, od 7. prosinca, odbila je sudjelovati u ovom događaju smatrajući ga “nezakonitim skupom”. Bez obzira na mnogobrojne slučajeve vršenja pritiska na njezine episkope, od 90 hijerarha koji čine njezin episkopat, u “pseudosaboru” su sudjelovala samo dvojica episkopa, jedan dijecezanski i jedan pomoćni. Odlukom Svetoga Sinoda Ukrajinske pravoslavne Crkve Moskovskoga patrijarhata od 17. prosinca “obojica su zbog odlaska u raskol i kršenja episkopske prisege vjernosti razriješena dužnosti i zabranjeno im je liturgijsko služenje”.
U Saboru je sudjelovao i predsjednik Vrhovne Rade Ukrajine grkokatolik Parubij, koji je 17. prosinca najavio da će uskoro u parlamentu doći do glasovanja o nacrtu zakona o lišavanju Ukrajinske pravoslavne Crkve prava da se naziva u skladu sa svojim ustavnim nazivom. Cilj je te promjene preregistracija svih župa, samostana i drugih crkvenih institucija.
Patrijarh dodaje također statistike: Prema državnoj statistici Ministarstva kulture Ukrajine, kanonska Ukrajinska Crkva pod moskovskom jurisdikcijom broji 12.348 župa, što je dvostruko više od ukupna broja župa koje čine novu “pseudocrkvenu strukturu”. Kanonska Ukrajinska Crkva broji 10.424 klerika, 211 samostana i 4.721 monaha. Na kraju Patrijarh zaključuje Poslanicu poglavarima partikularnih Crkava: “Apeliram na Vas i na svu puninu [Vaše] Svete Crkve da ne priznate novostvoreni pseudocrkveni ustroj i da ne ulazite u zajedništvo s njime!” Patrijarh je Carigradsko dodjeljivanje autokefalije Ukrajinskoj Crkvi nazvao “agresijom” na tuđi teritorij.
– Valja pričekati Tomos autokefalije, 6. siječnja 2019., pa da sve počne dolaziti na svoje mjesto. Premda novosjedinjenu pravoslavnu Crkvu u Ukrajini do sada nije priznala nijedna kanonska pravoslavna Crkva, iz povijesti je poznata praksa da je gotovo svaka novouspostavljena nacionalna pravoslavna Crkva u početku imala ozbiljnih poteškoća da je priznaju druge pravoslavne Crkve. Letjele su nesretne ekskomunikacije, pa i u najnovija vremena. I to ponajviše iz državno-nacionalnih ili, točnije, nacionalističkih motiva. Hegemonistička “majka” nije olako dopuštala da joj “kćeri” tako brzo zadobiju autonomiju odnosno autokefaliju. Ali kako dolaze drugi mitropoliti i patrijarsi, druga vremena i okolnosti, tako će se priznanje tražiti, izdavati i potvrđivati. I nema nikakve sumnje da će s vremenom biti priznata i novosjedinjena Ukrajinska pravoslavna Crkva.
Carigrad je kao prvo sjedište pravoslavlja izabrao vrijeme da pokaže pred politički i crkveno moćnom Moskvom da je u njegovoj ruci isključivi Tomos priznanja autokefalije jedne moderne Crkve. Ukrajinska država, s predsjednikom Porošenkom ima mnoštvo pravoslavnih episkopa, klerika i vjernika u Ukrajini koji žele sjedinjenje u jednu Crkvu, a ne tri Crkve, kao do sada. Ukrajina ima i zaleđe Zapada pa se vjerojatno ne boji invazije s Istoka.
Izjave Moskovskoga patrijarha odaju ne samo oprezna upravitelja najveće pravoslavne Crkve nego ujedno i ne toliko moćna crkvenoga naslovnika koji upućuje ponižavajuće izraze ujediniteljskom Saboru (šizmatici, raskolnici, lažni episkopi, pseudoepiskopi, pseudosinod, pseudoređenja).
Nova Ukrajinska pravoslavna Crkva bit će doista slobodna i neovisna ne samo od Ruske Federacije i Moskovskoga patrijarhata nego i od Ukrajinske države i Rade samo onda kada se sama dadne na veličanstven posao kristijanizacije i evangelizacije višemilijunskoga pučanstva koje je zadobilo ljute rane 70-godišnje komunističke i ateističke vladavine. U tome joj može poslužiti iskustvo i Grkokatoličke ukrajinske Crkve, najveće među sjedinjenima sa Svetom Stolicom na Istoku, i njezina višega nadbiskupa Svjatoslava Ševčuka (r. 1970., viši nadbiskup od 2011.), koji je pozdravio ujedinjenje Ukrajinske pravoslavne Crkve i kao liječenje ranjene ekumene i kao opće dobro ukrajinskoga naroda.

Izvor: Crkva na kamenu