Čovjeku je od Boga urođen poziv na dostojanstvo života koji se ostvaruje kroz obitelj u Bogu (usp. Ef 4,1-5), jer “jedan je Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!” (Ef 4,6). Iznad svega je poziv na ljubav, jer Bog je ljubav (Iv 4,8). Sv. Pavao potiče: “Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju” (Ef 5,21-25). Ovaj odlomak iz poslanice Efežanima donosi krasnu simfoniju odnosa punih ljubavi između muža i žene, Krista i Crkve. Podložnost, odnosno poslušnost ni u kojem slučaju nije podređenost, nego izričaj za savršeni oblik ljubavi u kojemu smo svi pozvani na podložnost/poslušnost jedni drugima te kao zajednica vjernika – Crkva Kristu koji je glava Crkve. Savršenstvo ljubavi na koju se poziva sv. Pavao doseže svoj vrhunac u Kristovu predanju, to jest žrtvi na križu. Krist se podložio križu za čovjeka. Ako se Krist podložio čovjeku, i mi smo dužni biti podložni jedni drugima u Kristu. Podložnost križu jest znak i vrhunac ljubavi u obitelji. Bez križa nema ni obitelji, ali sv. Ivan Pavao II. ohrabruje nas da se ljubav ne može pronaći bez križa i da se križ ne može nositi bez ljubavi. Mjera Kristove ljubavi postaje mjera ljubavi u obitelji.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu