GVOZDANSKO (IKA) – Misno slavlje u spomen na 442. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibije branitelja te utvrde 13. siječnja 1578., održano je u nedjelju, 12. siječnja, u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misu u sklopu jubilarnoga 11. hodočasničkoga spomen-pohoda predvodio je vrhbosanski pomoćni biskup u miru Pero Sudar u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, generalnim vikarom biskupije Markom Cvitkušićem, rektorom Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Anđelkom Košćakom, domaćim župnikom Stjepanom Filipcem i Antom Rotimom, a služili su đakoni Vjekoslav Uvalić i Tomislav Vojvodić.
Uz više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske slavlju su nazočili i predstavnici županijske i lokalne vlasti, članovi Hrvatskoga generalskog zbora te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata.
Na početku sve okupljene pozdravio je biskup Košić. Zahvalivši svima na dolasku, a posebno biskupu Sudaru, biskup je podsjetio kako se ovdje prisjećamo samozatajnih, ali slavnih ljudi, koji su dali živote za domovinu i vjeru. “Molimo se danas ovdje za sve poginule, da bismo i sami njihovom žrtvom bili nadahnuti kako bismo mogli svjedočiti ljubav prema domovini i kada dobivamo i kada gubimo.”
U homiliji biskup Sudar istaknuo je kako današnji događaj i ovo mjesto sami od sebe postavljaju svima pitanje što je čovjek, odakle dolazi i koji mu je smisao te koji ga ideali trebaju voditi kroza život. “Mi nismo bića koja dolaze niotkuda, koja ne idu nikamo i koja stoje korak od groba, nego bića koja je stvorio Bog iz ljubavi, njegovi sinovi i kćeri, ‘miljenici duše njegove’. Ako u životu nema ništa vrjednije od njegova biološkog ostajanja, onda je sve bezvrijedno jer to biološko završava, ali ako u životu ima nešto veće za što se život daje, to znači da je život neuništiv. Upravo oni koji su ovdje život dali za ono što su smatrali važnijim od života jesu doista pouka i poziv da i mi kao ljudi i vjernici promislimo što je to u našemu životu vrjednije od njega samoga. Svaki se život daje, htjeli mi to ili ne, ali nije nimalo svejedno za koju vrijednost”, zaključio je biskup Sudar.
Nakon Mise slijedio je mimohod u čast junacima Gvozdanskoga do spomen-križa, gdje je molitvu za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskoga iz 1578., 1941. i 1991. godine predmolio biskup Košić. Vijence i svijeće kod križa položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga te predstavnici kulturnih i povijesnih udruga. Na kraju ispred samoga kaštela Gvozdansko u čast žrtava zapaljen je “plamen slobode”.
Izvor: Crkva na kamenu