Prije osvrta na značenje ovih dokumenata, moram podsjetiti na to da su gimnaziju, konvikt i samostan na Širokom Brijegu (kao i druge franjevačke ustanove po Hercegovini) koristile različite vojne formacije tijekom Drugoga svjetskog rata, uključujući i partizane, koji su, kako pokazuje jedan partizanski dokument, odmah po zauzimanju Širokoga Brijega također koristili samostan u vojne svrhe.
A što s tvrdnjama svjedoka koji su poslije završetka borbi pronašli nagorjela tijela dvanaestorice franjevaca u skloništu i kod većine njih ustanovili da su likvidirani metkom u potiljak? A što pak sa skupinom devetorice odvedenih (8. veljače) i bez suđenja pogubljenih širokobrijeških franjevaca, čije kosti i danas teškom mukom pronalazimo po hercegovačkim i dalmatinskim škrapama?
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu