Ostavlja nam Crkvu poniznu, ali ne slabu; Crkvu koja nije odustala od istine, ali koja je prestala koristiti istinu kao kamen; Crkvu koja ne sjaji zlatom, nego suzama i osmijesima običnih ljudi; Crkvu koja više ne pita samo “što vjeruješ”, nego i “kako ljubiš”.
U vremenu bučnih i glasnih vođa, papa Franjo ostavio nam je primjer čovjeka koji je govorio tiho, ali ga je svijet čuo. Jer u njegovoj šutnji bilo je snage, njegova je skromnost bila autoritet, a njegov pogled bio je Kristov.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu