Dok je kod Mateja ova parabola jedna od triju slika o Božjem kraljevstvu u govoru o svršetku svijeta (mudre i lude djevice, lijeni rob, pastirovo razdvajanje ovaca od jaraca), kod Luke je kontekst bitno drugačiji: to je zgoda o završetku Isusova dugačkog putovanja u Jeruzalem gdje ga čeka odbacivanje vjerskih poglavara te smrt na križu i proslava po uskrsnuću.
Ovom parabolom Isus veže nastup kraljevstva sa svojom smrću i poslijeuskrsnim djelovanjem njegovih povijesnih svjedoka, ali i ispravlja krivo mišljenje “svih” koji su smatrali kako ono nastupa ubrzo. Odgođena paruzija važna je tema u trećem evanđelju, što se posebno vidi iz Lukine formulacije “Kruh naš svagdašnji daji nam svaki dan” i parabole o upornoj udovici.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu