Ovom parabolom Isus osvjetljava svoj rad na zasađivanju Božjega kraljevstva. Kao što zasijano sjeme raste bez vanjskih vidljivih uzroka, tako i kraljevstvo raste bez spektakularnih vanjskih učinaka, o kojima su sanjali mnogi Isusovi sunarodnjaci pa i većina učenika. To vrijedi i u vremenu Crkve u kojem Marko podsjeća na Isusovo postupanje i učenje.
Iako ova parabola naglašava neovisni rast zasijanog sjemena, bez sijačevih novih pothvata, ona ipak ne odbacuje ljudsko zalaganje pred činjenicom Božje intervencije. U skladu s biblijskom vjerom u Božju providnost, čovjek treba učiniti sve što može i vedro čekati od Boga blagoslov svoga rada.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu