Žalosno je vidjeti kršćanina smrknuta lica, makar njegova djela ljubavi i služenja braći bila časna i pohvalna. Nedostatak radosti je često plod naših krivih uvjerenja zbog kojih sebi i drugima ne želimo priznati da smo ono što jesmo i uporno hoćemo biti nešto drugo. Površan kršćanin, koji molitvom ne pročišćuje sliku o sebi i o svijetu, može lako ostati bez radosti.
Svatko je doista pozvan dati doprinos i svatko ima nezamjenjivu ulogu u izgradnji svijeta i Božjega kraljevstva, ali svatko opet na svome mjestu i onako kako ga Bog poziva. Istina, nije lako prepoznati taj Božji poziv u trci materijalnoga svijeta i razapet između društvenih pritisaka.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu