Djelomično povjerenje imamo prema mnogim osobama u životu, jer kako ću kroza život ako se ne mogu povjeriti majstoru – što mi je autu, liječniku – što me boli, ispovjedniku – što me tišti itd. U mnoge institucije smo izgubili povjerenje. Jedina Institucija, jedina Osoba koja uživa svo moje povjerenje jest Isus. Njemu povjeravam sve svoje brige i probleme. Znam da je jedina osoba koja me nikad nije i ne će iznevjeriti. Zato ima moje potpuno povjerenje.
Povjerenje je nešto što se ne može nametnuti, zakonom propisati, nešto što se dijeli svima jednako. Povjerenje se zaslužuje odnosom prema drugim ljudima ili životnim situacijama. Zato se povjerenje dozira u malim mjerama. Iznevjeriti nas može ili raniti samo ona osoba kojoj smo dali povjerenje, a to je nama (bila) draga osoba. To je osjećaj sigurnosti da nekomu možemo vjerovati, da se na nekoga možemo u životu osloniti. Možda nismo svjesni, ali povjerenje iskazujemo na svakom koraku. I ne zaboravimo, nalazi se “na staklenim nogama”.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu