Ovaj se blagdan u povijesti Crkve slavio s naglaskom na Marijinoj osobi i dvama obredima u kojima je ona sudjelovala.
Pa i samo Evanđelje po sv. Luki (2,22-24) spominje dva čina.
1. – Obred čišćenja:
“Kad se zatim, po Mojsijevu Zakonu, navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem…” (Lk 2,22).
Kada bi žena rodila muškića, smatrala se “nečistom od krvi” 40 dana kako je propisivao Levitski zakonik (12,3-4). To jest nije smjela ići u Hram niti se doticati ičega svetoga. Osim toga trebala je u Hram donijeti janje kao žrtvu paljenicu, i jednoga golubića ili grlicu kao žrtvu okajnicu (Lev 12,8), ako je boljestojeća obitelj. I janjci i golubići kupovahu se u predvorju Hrama, samo šekele na stol. Gospa i Josip, kao sirotinja, nabaviše dva golubića. Marija se podloži zakonu očišćenja, kao i druge žene rodilje – zato evanđelist kaže “njihova čišćenja”. Ona, bezgrješno začeta, koja osta Djevicom prije poroda, u porodu i nakon poroda, koja bezgrješno zače i rodi Isusa, kojoj ne bi potrebno nikakvo očišćenje, poslušno opsluži židovski zakon prinijevši žrtvu pomirnicu i žrtvu okajnicu.
2. – Obred prikazanja maloga Isusa Bogu
Nakon toga obreda očišćenja, Marija s Josipom pristupi
“…da ga prikažu Gospodinu kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu i prinesu žrtvu, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem, dvije grlice ili dva golubića” (Lk 2,23-24).
Tako Marija s Josipom prikaza svoga prvorođenca (Izl 13,2.12) i ujedno jedinorođenca Bogu Ocu koji svime upravlja i ravna.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu