TREBINJE – U središtu grada Trebinja, točno u 12 sati, započelo je svečano misno slavlje proslave Trebinjske biskupije i blagdan njezina zaštitnika sv. Mihovila u nedjelju prije kalendarske proslave blagdana, 25. rujna 2022. Svečanim euharistijskim slavljem predsjedao je mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Na slavlju su uz biskupa sudjelovali generalni vikar don Nikola Menalo, biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju i katedralni župnik u Trebinju don Ante Luburić, generalni vikar Dubrovačke biskupije don Ivica Pervan te svećenici koji djeluju na području Trebinjsko-mrkanske biskupije, kao i oni koji su podrijetlom iz ove biskupije.
Na početku misnoga slavlja biskup Petar pozdravio je sve nazočne svećenike, redovnice a osobito generalnoga vikara Dubrovačke biskupije don Ivicu Pervana podsjetivši da su tijekom povijesti Dubrovačka i Trebinjsko-mrkanska biskupija bile veoma povezane.
Biskup Petar kazao je da je razlog današnjega okupljanja u Trebinju dvostruk. “Najprije želimo proslaviti Dan Trebinjsko-mrkanske biskupije, moleći zagovor našega nebeskog zaštitnika sv. Mihovila, arkanđela. Ove godine se na poseban način želimo spomenuti i prvoga pisanog spomena Trebinjske biskupije iz 1022. godine, što ovu biskupiju čini najstarijom na području Bosne i Hercegovine, ali i jednu od starijih biskupija Crkve u Hrvata.”
Nazočnima se obratio i don Ivica Pervan, generalni vikar Dubrovačke biskupije, prenoseći pozdrave dubrovačkoga biskupa mons. Roka Glasnovića i Dubrovačke biskupije, čiji su biskupi i kapitularni vikari u jednom povijesnom razdoblju upravljali Trebinjsko-mrkanskom biskupijom.
Na kraju misnoga slavlja na slavu Božju i u čast sv. Mihovilu arkanđelu, zaštitniku Trebinjske biskupije, a na Dan Trebinjske biskupije, nekoliko riječi pozdrava i zahvala uputio je trebinjski župnik don Ante Luburić. Pozdravio je predsjedatelja misnoga slavlja biskupa Petra, apostolskog upravitelja ove biskupije, i u ime svih svećenika i naroda Crkve trebinjske zahvalio mu na ovome pohodu. “Vaša prisutnost među nama i Vaša briga za mjesnu Crkvu trebinjsku, povjerena Vam od Svetog Oca, znak je s neba da će ovo Božje djelo, započeto prije više od tisuću godina, i dalje živjeti. Danas Trebinjska biskupija, kojom upravljate u 15 župa, ima oko 18.000 vjernika. Vjerujem kada bismo pobrojali sve one iseljene, koji su podrijetlom s područja Trebinjske biskupije, da bi se ova znamenka mogla i udeseterostručiti. Na žalost, iseljavanje i odlazak u svijet nikako da prestaje. Prije 100 i više godina ova zemlja bijaše zemlja useljavanja, rada i napretka. Kao potvrda ovomu, prema pisanom Iskazu Kotarskog upravitelja u Trebinju, od 7. rujna 1887., dakle prije 135 godina, a koji se čuva u Arhivu ove župe trebinjske, stoji da je broj katolika u gradu Trebinju za dvije godine, 1885.-1887., porastao s 305 na 505, a u istom razdoblju na područje župe Trebinje s 450 na 651. Da bi taj broj 1891., sedam godina nakon izgradnje i blagoslova ove crkve 1884., i u godini utemeljenja ove župe, 1891., bio 1313 katolika. Želim naglasiti da broj nije bitan, bitna je naša kvaliteta i kao ljudi i kao vjernika koji nosimo Ime Kristovo. Danas svi doživljavamo procese raseljavanja i svakovrsnoga pada i nezadovoljstva.” Don Ante je također pozdravio i sve svećenike koncelebrante zajedno s mons. don Nikolom Menalom, generalnim vikarom, mons. don Ivicom Pervanom, generalnim vikarom Dubrovačke biskupije, don Mladenom Šutalom, dekanom trebinjskim i župnikom u Neumu. Pozdravio je i zahvalio časnim sestrama, prisutnom predstavniku Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, članovima župnoga zbora iz Neuma koji su svojim pjevanjem obogatili ovo misno slavlje, te sve ministrante i čitače. Poseban pozdrav uputio je vjernicima hodočasnicima koji su stigli iz župa Trebinjske biskupije ali i drugih dijelova, na poseban način župljane iz župe sv. Tome apostola iz Mostara. “Želeći pomoć i zaštitu sv. Mihovila, pozdravljam i vas, poštovani hodočasnici, a nekoć pripadnici ove župe i drugih župa Trebinjske biskupije iz grada Dubrovnika i okolnih mu mjesta ‘kojemu sva blaga višnji Bog je do’, a koje njegova sloboda i ljepota vas privuče te napustiste svoja rodna ognjišta kao i ostale iseljenike po cijelome svijetu. Ova majka-tisućljetka, čijeg se prvog spomena u sačuvanim dokumentima spominjemo, raduje se vašoj radosti i žaluje s vašom žalosti te vas samo jedno moli: nemojte je zaboraviti!”
Izvor: Crkva na kamenu