Papa Lav XIV. svoju prvu apostolsku pobudnicu Dilexi te (Volio sam te – Otk 3,9) izdao je 4. listopada 2025. Pobudnicu je započeo pisati papa Franjo, ali ga je smrt zaustavila u toj namjeri. Papa Lav uzeo je ono što je Franjo napisao te dao svoj obol u realiziranju ovoga dokumenta.
Samim odabirom imena američki je papa pokazao da će mu socijalni nauk Crkve biti na srcu pa ne čudi da je njegova prva pobudnica toga karaktera. U pet poglavlja na četrdesetak stranica Papa, koji je veći dio života proveo u Latinskoj Americi, stavlja pred vjernike imperativ brige za siromašne.
Ta nam briga, tvrdi Papa u prvom poglavlju, može pomoći da se “oslobodimo autoreferencijalnosti i uspijemo slušati vapaj drugih” (7). Ta je briga imperativ jer “na licu siromašnih vidimo utisnutu patnju nevinih i, stoga, istu Kristovu patnju” (9). Lav potiče da ne gledamo siromašne samo kroz prizmu nedovoljno obrazovanih ili lijenih ljudi jer za mnoge od njih siromaštvo nije životni odabir.
U drugom dijelu pobudnice Papa uzima u ruke Bibliju te donosi svetopisamsku utemeljenost brige za siromašne. Kroz Stari i Novi Zavjet prisutno je mnoštvo događaja, prispodoba i zapovijedi o brizi za siromašne, a Papa podsjeća da je ta ideja dobila svoju kulminaciju u Isusu Kristu koji je rođen i živio siromašno, a prve riječi njegova javnog djelovanja bile su: “Duh Sveti na meni je jer me pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima” (Lk 4,18).
U trećem poglavlju, koje je daleko najdulje, Papa niže primjere iz povijesti Crkve od prvih kršćanskih zajednica preko svetih Franje Asiškog, Ivana Bosca i Majke Terezije pa sve do Ivana Pavla II. koji su isticali brigu za siromašne živeći to kao središnje točke svojih života.
U četvrtom poglavlju Papa prikazuje razvoj socijalnog nauka Crkve od Lava XIII. i njegove enciklike Rerum Novarum (1891. god.) do aktualne situacije u svijetu u kojemu ne možemo čekati “da nevidljive sile tržišta riješe sve” jer “dostojanstvo svake osobe mora biti poštovano sada, ne sutra, i situacije bijede mnogih osoba kojima je negirano ovo dostojanstvo mora biti stalni poziv našim savjestima” (92).
Lav XIV. završava svoju prvu pobudnicu sažimljući svoje misli da “siromasi za kršćane nisu sociološka kategorija, nego isto tijelo Kristovo” (110).
U vremenu velikih ekonomskih nejednakosti u svijetu ova pobudnica definitivno pobuđuje kršćane na dublje promišljanje o svome odnosu prema siromasima.
Don Zvonimir Rezo
Izvor: Crkva na kamenu