Na svojoj prvoj audijenciji govorio je o prispodobi o sijaču (Mt 13,1-17). Posebno se papa zadržao na činjenici kako sijač sije sjeme svugdje: i na cestu, i među kamenje, i u trnje. Začuđuje, kaže Lav, takva rasipnost. No to je zapravo slika Božje ljubavi.
“Način na koji taj sijač ‘rasipnik’ baca sjeme dočarava način na koji nas Bog ljubi. Istina je, naime, da sudbina sjemena ovisi također o načinu na koji ga tlo prima i o situaciji u kojoj se nalazi, ali ta Isusova prispodoba nam prije svega govori da Bog baca sjeme svoje riječi na svakovrsno tlo, to jest u svaku našu situaciju: ponekad smo površniji ili rastreseniji, ponekad dopustimo da nas entuzijazam ponese, ponekad nas tište životne brige, ali ima i trenutaka u kojima smo otvoreni i pristupačni. Bog ima povjerenja i nada se da će sjeme prije ili kasnije potjerati klice. Tako nas on voli: On ne čeka da postanemo bolje tlo, nego nam uvijek velikodušno daje svoju riječ. Možda se, videći koliko ima povjerenje u nas, rodi u nama želja da budemo bolje tlo. To je nada, utemeljena na hridi Božje velikodušnosti i milosrđa.”
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu