Kako nam je drago čuti: Taj liječnik apsolutno ništa ne uzima, nikakav novac, nikakav pršut, nikakva kesa, razgovarao je s nama tako ljudski o svemu, lijepo nam sve objasnio, uputio nas, ohrabrio nas, ne bi otac tako. I na kraju još kaže: Ako Bog dade pa sve dobro završi, možemo popiti kavu. Svaka mu čast. Treba mu dati Nobelovu nagradu.
Kako nam je u razgovoru teško čuti: U toga ne ćeš na operaciju bez debela pršuta i 2.000 eura. Ili opet: Dali smo sve što smo imali, i novac, i pršut, i rakiju, pa opet novac, sve uzalud. Da nam je barem otac ostao na životu. Ili: Nisam imao nego 500 maraka, a on meni: Što će mi 500 maraka, ta nisam prosjak, zar ti tako malo cijeniš svoj život, za život se daje sve.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu