Graditelji modernoga doba kao neukrotivi zidari Babilonske kule, dok im Bog ne pomuti jezike, ne obaziru se na upozorenja tolikih. I danas, ako se ovako nastavi – a ne vide se naznake koje bi ukazivale na drugačije – nije pitanje hoćemo li svjedočiti raspršenju Babilona, nego kada će se to dogoditi. Osobno ću, i radi obveza koje me sustižu, za sada, kada se radi o pojavljivanju na ovim stranicama, malo promijeniti temu. Umjesto ovakva pisanja, svoja ću slova pretvoriti u molbeničke glasove prema Gospodinu od kojega nam dolazi svaki blagoslov i utjeha, koji ne zaboravlja vapaja onih koji mu se svim srcem za pomoć uteknu; Bogu koji odgovara na sve naše molitve te ni jedna ne ostaje neuslišana, po njegovoj svetoj volji. Svjestan sam, i tu bi svijest želio probuditi i kod ostalih vjernika i kod vas, poštovani čitatelji, da je molitva moćna mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove, pa koliko nam se god ova stvarnost činila nemogućom. “Ne boj se, Marijo, […] ta u Bogu je sve moguće”, čut ćemo više puta u ovim svetim adventskim i božićnim danima.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu