Sve nas ovo upućuje na zaključak da sreća nema svoj izvor u materijalnom nego u duhovnom bogatstvu te da količina sreće ovisi o “hrani” kojom se duša hrani. Sv. Augustin će reći da se duša hrani onim što je raduje. Problem čovjeka, ne samo suvremenoga, jest u tome što je zapostavio dušu. A svatko – i vjernik i nevjernik – dobro zna: što je duša zapuštenija, nevolja je i tjeskoba veća!
U protekloj godini mnogi su napustili vlastite domove i ove od Boga nam dane prostore i pošli u “bijeli svijet” u potrazi za srećom. Koliko se može vidjeti, val iseljavanja ne će nas ni u ovoj godini zaobići. Božićni susreti – kako stvarni tako i virtualni – odisali su svime samo ne srećom koju su tamo pronašli. Slušajući ih kako pričaju o onomu što su u relativno kratkom vremenu postigli, sve se više pokazivalo ono što su izgubili. Stoga se, da parafraziramo jednu mudru izreku koja kaže da je život bez veselja kao uljanica bez ulja, često takav život može usporediti upravo s tom istom uljanicom. Dok se izvana dobrom i urednom drži, ona, jer nema ulja, ne svijetli, ne osvjetljava put ni sebi ni drugomu.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu