Rođena u Avili u Španjolskoj, 1515. Zato je prozvaše Avilskom. Papa Ivan Pavao II., sveti, god. 1984. promijeni joj ime u ono koje imaše kao redovnica: Terezija od Isusa. Znamo je kao Tereziju Veliku. Rođena u obitelji od jedanaestero djece.
Redovnica. Terezija Avilska uđe radi odgoja u samostan sestara augustinki. Ne svidje joj se pa nakon godinu dana, 1532., iziđe. Zatraži od oca da je pusti u bosonoge karmelićanke. Ali kako ne imaše dopuštenja, ona u svojoj 20. godini, 1535. pobježe u samostan gdje do dvije godine položi prve zavjete.
Zbog bolesti Terezija ponovo napusti samostan i pogođena infarktom nadviri se nad grob. Ali opet joj se Bog smilova: malo prizdravi i opet se vrati u samostan. Od tada bijaše tri godine posve paralizirana. Malo se oporavi ali vazda bijaše boležljiva do smrti. Tjelesno krhka, a karakterom čvrsta.
Pravo obraćenje doživje 1557., u 42. godini života, nakon čitanja Augustinovih Ispovijesti. Bijaše puna mistike i svakovrsnih viđenja, od Presvetoga Trojstva u raju do Lucifera u paklu. Sv. Franjo Borgija, isusovac, ohrabri je i sve te doživljaje nazva “milošću”, “djelom Božjim”.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu