Bog ne postaje svetiji time što mi molimo da se njegovo Ime sveti u nama, nego mi postajemo posvećeni, pitomi i omilošćeni po tome što nas on svojim sakramentom krštenja uključuje u svoj božanski voćnjak milosti. Stoga bismo mogli reći ovako: kada je Isus poučio svoje apostole i sve nas kako ćemo se moliti Ocu na nebesima izgovarajući riječi: Sveti se Ime tvoje, tada je dao naslutiti i naznačiti sakrament krštenja, onaj temeljni, po kojem se svojim vlastitim imenom uklapamo u presveto Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Učinak krštenja jest duhovni preporod kojim se oprašta grijeh, naslijeđeni iskonski i počinjeni osobni; opraštaju se smrtni, teški i laki grijesi do tada učinjeni; ukida se i vječna i vremenita kazna za grijehe do krštenja, ulijeva se milost posvetna s trima bogoobličnim krjepostima – vjere, ufanja i ljubavi – te s moralnim krjepostima i s darovima Duha Svetoga.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu