Kako bismo ostali zdravi ili povratili izgubljeno zdravlje, trebamo opraštati potpuno i do kraja. Nema polovičnog opraštanja, koje je kod nas u narodu poznato pod krilaticom Oprošteno, ali ne i zaboravljeno.
Iskustvo nesreće ili bolesti može nam pomoći da shvatimo kratkoću ljudskoga života, a to nam treba biti poticaj da živimo u svetosti i pravednosti kroza sve dane svojega života. Ako svakidašnje događaje uvijek iznova promatramo u svjetlu vječnosti, ozdravit ćemo od navezanosti na život i postat ćemo istinski slobodni ljudi.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu