Budući da su obredi pokazivanja/uzvišenja relikvije križa ili klanjanja križu već odavno nestali, posljednja liturgijska reforma nije izabrala ni jednu od tradicionalnih molitava, nego je sastavila novu dnevnu molitvu koja stavlja naglasak na otajstvo spasenja: u Isusovoj smrti na križu smo otkupljeni.
Ovaj je blagdan nastao kao popratni blagdan (tj. sekundarno slavlje koje se obilježava uz glavno slavlje). Uzvišenje sv. Križa slavilo se dan nakon glavnoga slavlja, posvete Konstantinove bazilike na brdu Golgota kod Isusova groba koja je bila posvećena 13. rujna 335. Na dan nakon svetkovine jeruzalemski biskup podigao je veliku relikviju Isusova križa i otkrio ju je na čašćenje. Blagdan je brzo nadmašio glavnu svetkovinu te je već u 5. st. zabilježen u Carigradu, a od 7. st. u Rimu.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu
