Na drugoj strani stajale su stotine različitih skupina. Svatko je imao neki prigovor i pritužbu na Boga, jer je dopustio da se na ovaj ili onaj način trpi u ovome svijetu. Govorili su kako je lako Bogu koji živi na svome slatkom i ugodnom nebu punom svjetla i topline i kako do njega ne dopiru ni plač, ni jauci, te on provodi bezbrižan život bez osjećaja i sažaljenja za ljudske sudbine.
Sve je prošao na ovome svijetu što mnogi nisu: rođen u štali kao što se nitko ne rađa, pa protjeran u tuđu zemlju, zatim omalovažen, neprihvaćen, ponižen, od najbližih zatajen i izdan, izrugan, pretučen, potpuno nepravedno osuđen na sramotnu smrt, stavljen na najgore muke na križu, izdahnuo potpuno ostavljen od svih, u grobu proveo tri dana. Sve je, baš sve prošao, da bi nama osigurao vječno spasenje.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.