ČITLUK – Krist Kralj. Pio XI., Papa (1922.-1939.), godine 1925. uveo je svetkovinu Krista Kralja, svakogodišnju i posvudašnju u Crkvi. I dao joj duhovno i teološko tumačenje u enciklici „Quas Primas“, počevši od Staroga Zavjeta preko Novoga, povijesti Crkve do svojih dana. U Novom Zavjetu riječ kralj, koja se pridaje Isusu u raznim prigodama i značenjima, susreće se više od trideset puta. Počinje od Mudraca s Istoka koji traže „Kralja židovskoga“ rođena u Betlehemu pa sve do Pilatova natpisa nad Kristovom glavom na križu na Kalvariji: „Isus Nazarećanin Kralj židovski“. Ali nije on samo Kralj židovski, nego i svakoga naroda i srca svakoga čovjeka, kao i cijeloga svemira, Kralj neba i zemlje. Njemu je vlast kraljevanja dao Otac nebeski. Prema enciklici bitnu ulogu ima Krist Kralj ne samo u eshatološkom smislu, na Sudnjem danu, nego i u ovom zemaljskom društvenom pogledu, gdje se želi i očekuje da i državna administracija bude prožeta zakonima pravde i mira, istine i života kako to Krist naučava u Evanđelju i kako se moli u Očenašu: Dođi Kraljevstvo tvoje! U pokoncilskoj liturgijskoj reformi, 1969.-70., svetkovina je s posljednje nedjelje listopada, ispred svetkovine Svih Svetih, prenesena na posljednju nedjelju studenoga, pred došašće. I u himnima ispuštene su uglavnom, „radi kratkoće“, sve one strofe koje naznačuju socijalni vid Kristova zakona.
Čitluk. Župa je nastala 1918. od župe Gradnići. Zapravo samo je sjedište župe premješteno u Čitluk. Ali su Gradnićani tražili da se njihovo župno sjedište ne dokida. I tako je od 1920. i dalje funkcionalna župa Gradnići posvećena sv. Blažu a i župa Čitluk koja je tijekom vremena posvećena Kristu Kralju. Tako biskup Mišić u Kronici biskupije, I., str. 67, Čitluk spominje tek 7. listopada 1923. prigodom krizme: „Župnik O. Paško Martinac. Doček lijep i brojan. Vrijeme bilo neugodno. Kiša strašna. Sav sam bio mokar. Čitluk je nova župa. Nejma ništa. Sve se novo mora graditi. Građa je odpočeta. Ide sporo nejma srestava […]. Župnik je vrlo revan i uredan. Krizmano 325.“ Odmah nastavlja o Gradnićima: „Gradnići su prastara župa, sada je razdjeljena na 4 strane: Čitluk, Dobroselo, Blizanci […]. Krizmano 180“.
Crkva je u Čitluku sagrađena šezdesetih godina prošloga stoljeća i danas je postala premalena za župljane koji su u posljednje vrijeme dosegnuli znamenku od oko 5.000.
Kamen temeljac. Župnik fra Miro Šego podnio je molbu Biskupskom ordinarijatu za odobrenje gradnje nove župne crkve. Biskup Ratko Perić, nakon što se upoznao sa stvarnom potrebom i posavjetovao s članovima Prezbiterskoga vijeća, odobrio je napismeno novogradnju, kojoj je na svetkovinu Krista Kralja, u posljednju nedjelju liturgijske godine, 25. studenoga 2018., na Stotu obljetnicu postojanja župe, blagoslovio kamen temeljac. U koncelebraciji sudjelovao je i provincijal hercegovačkih franjevaca fra Miljenko Šteko i nekoliko franjevačkih i dijecezanskih svećenika. Prije početka Misnoga slavlja župnik je iznio kratak povijesni pregled župe. Budući da je cijelo jutro padala kiša, biskup je poslije homilije blagoslovio ploču, smještenu ispred oltara, a nakon sv. Mise blagoslovio i gradilište i izmolio molitvu prigodom polaganja prvoga kamena u njegove temelje.
Homilija. Polazeći od svetkovinskog Evanđelja po Ivanu (18,33-37) biskup je podsjetio da židovski sinedrij nije imao nikakva drugog razloga, osim vraške zavisti, da preda Isusa Pilatu na smrt. To što se Isus naziva Sinom Božjim nije bogohula, kako su se Židovi ježili, nego najveća božanska istina, ali do koje Pilat ne drži i to ne ulazi u njegovu sudačku kompetenciju. Zato su izmislili politički razlog tvrdeći da Isus nastupa kao Kralj, i to Kralj židovski, koji želi oteti Pilatu sudačku stolicu. Mislili su da ni to ne će olako proći, pa su za svaki slučaj „uvjerili“ Pilata na drugi način, koji nije izišao iz mode ni tada ni sada! Isus je na Pilatove upite jasno protumačio da on ne nastupa kao politički kralj, da ne propovijeda političko zemaljsko Kraljevstvo, jer bi ga inače oružjem branili njegovi učenici, da su glavne karakteristike njegova nadzemaljskoga Kraljevstva pravda i istina. I tko je od istine sluša Njegov glas. Na to je Poncije Pilat, vrhovni sudac u Judeji, samo odmahnuo rukom, što prevedeno znači: Ti meni o istini kada ja imam moć i ovlast istinu nazvati laži, a laž istinom!
Biskup je također podsjetio da bi bilo pravo, pošteno i svjedočki da saborski izaslanici katoličke vjere glasuju u parlamentima za istinu koju kao vjernici u katekizmu čitaju i u Crkvi čuju i u koju sami vjeruju u odnosu na život kao Božji dar, na ženidbu muškarca i žene kao Božji prirodni zakon, i na katolički odgoj djece. Sve druge sekularističke „konvencije“ i tzv. „sporazumi“ s tim u vezi mogu odvesti u moralnu perverziju koja se sutra može svima obiti o glavu.
Župnik se nada i Bogu preporučuje sve župljane, i aktualne i koji su odselili u druge krajeve svijeta, da svojim radom i darom podignu novu crkvu, ali očekuje pomoć i od drugih dobročinitelja i vjernika.
Izvor: Crkva na kamenu/http://www.md-tm.ba
