U srijedu, 21. prosinca 2016. godine, biskup Ratko Perić, u prostorijama biskupske rezidencije u Mostaru, priredio je primanje za svećenike, redovnike i redovnice s područja Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Na ovo bratsko i sestarsko zajedništvo s pastirom Crkve u Hercegovini odazvalo se šezdesetak članova klera i redovništva. Među čestitarima bili su i fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca, i s. Zdenka Kozina, provincijalka sestara franjevaka Mostarske provincije Svete Obitelji i braća karmelićani iz Karmela na Buškom jezeru.
Zajedništvo je otvoreno prigodnom adventskom pjesmom, nakon koje je don Željko Majić, generalni vikar, u ime svih svećenika, redovnika i redovnica, kao i vjernoga puka hercegovačkih biskupija, uputio Božićnu čestitku ocu biskupu. Biskup je zahvalio na izrečenim čestitkama, osvrnuo se na činjenicu tragičnih napada na tolike osobe samo ovih posljednjih dana u svijetu te podsjetio kako je i sam Gospodin Isus od svoga rođenja u Betlehemu do svoje smrti na Kalvariji, govoreći samo istinu i čineći samo dobro, stalno doživljavao prijetnje smrću.
Nakon službenoga dijela biskup je, uz ponuđenu okrjepu, sa svima izmijenio pojedinačne dobre želje moleći od Boga obilje blagoslova, mira i uspjeha za Božić i na tom Mladom ljetu 2017. svega obilja.
Čestitka Generalnoga vikara:
Ne boj se!
Poštovana i draga braćo svećenici, redovnici i redovnice!
Na početku ovoga našega duhovnoga, bratsko-sestarskoga, zajedništva s ocem Biskupom, pastirom naše mjesne Crkve, a sve u prigodi velike svetkovine Kristove Crkve Božića, izričemo vam svima zajedno i pojedinačno iskrenu dobrodošlicu. Zahvaljujemo vam na dolasku. Vjerujemo da se i oni koji zbog raznih pastoralnih obveza ili prostorne udaljenosti danas fizički ovdje nisu s nama, u ovo zajedništvo duhovno sjedinjuju i čestitarsku ruku, kako ocu Biskupu tako i svima nama, pružaju. I mi im zdušno i jednoglasno uzvraćamo: I ovoga Božića pohodilo vas mlado Sunce s Visine, obasjalo vam putove, prosvijetlilo um i srce, Utjelovljena Ljubav u svima se nastanila i po nama u svijetu neprestano uprisutnjivala.
Na poseban način želimo pozdraviti ovdje prisutnoga mnogopoštovanoga provincijala fra Miljenka, provincijalku s. Zdenku, prečasne dekane i sve redovničke kućne poglavare i poglavarice.
U ovom predbožićnom vremenu u liturgijskim čitanjima snažno odzvanjaju riječi: Ne boj se! „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga“ (Lk 1,30). „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga“ (Mt 1,20). Evo smo i jutros u prvom čitanju mogli čuti proroka Sefoniju kako nam poručuje: „Ne boj se više zla! U onaj dan reći će se Jeruzalemu: ne boj se, Sione!“ (Sef 3,15-16).
Strah je sastavni dio ljudske naravi. Strah je i refleksni odgovor razuma i srca na svakovrsne probleme i opasnosti s kojima se čovjek svakodnevno susreće ili ih sam sebi pripravlja. Količina nasilja koje je u rodu sa strahom u nama i u svijetu proizvodi toliku količinu straha da nam malo po malo ubija i um i srce, onesposobljava nas za život i poslanje. Jer strah je pomutnja razuma i nemir srca. No, strah, koliko je god u sebi naravan, on nije od Boga. Sv. Pavao u 2. poslanici Timoteju će reći: „Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora“ (2 Tim 1,7). Jasno, ovdje ne govorimo o daru straha Božjega koji nas potiče na vršenje Božjih zapovijedi.
Živimo u pobješnjelu vihoru nasilja i svakovrsna zla. Potvrdu ovoga možemo vidjeti u vijestima svakoga dana. Istina, ovo što se događa na svjetskoj pozornici, za sada mimoilazi naše prostore. No, nestanak života, ili bolje rečeno bijeg od života, naša je svakodnevnica. Valja se podsjetiti i u ovom svečanom trenutku: 2015. godinu zaključili smo s oko 5.500 vjernika manje, a nakon dugo vremena broj umrlih premašio je broj rođenih – krštenih. Zašto je tomu tako?! Odgovor nam se nameće sam od sebe: Čovjeku je ukradena nada. Mjesto nade ispunja ga strah kako za današnjicu tako i sutrašnjicu. Letargija, zatvaranje u sebe, gubitak nade, enormna količina straha svugdje se snažno osjeća. Na žalost sve više ulazi i u nas. A čovjek – naš vjernik očekuje glas nade, očekuje poticaj, riječ ohrabrenja. Tko mu sve to u ovom i ovakvom svijetu može dati? Tko drugi ako ne Krist po Crkvi i oni koji su našli milost u Boga? Kako? Jedino uronućem u Krista čiji snažni ulazak u povijest slavimo u ovoj tajni Utjelovljenja. Samo ako smo čvrsto uvezani uz Krista, možemo biti sigurna nada u nesigurnom svijetu, navjestitelji bolje i sretnije sadašnjosti i budućnosti, pobjednici svakoga straha, pa i straha od smrti. Bez njega svaka naša riječ ohrabrenja i nade odiše prazninom i spotiče se vlastitom ograničenošću. Prije čvrstoga prihvaćanja Istinom onoga što anđeo naviješta, i Marija i Josip bili su nesigurni, zbunjeni, preplašeni. No, snažno: ne boj se! – da parafraziram misao kard. Gerharda Müllera, prefekta Kongregacije za nauk vjere, zapisanu u knjizi: Razgovor o nadi, pretvorilo ih je u „grumen što sja na dnu korita, dajući istinsku mjeru svakodnevnim nadama“.
Preuzvišeni Biskupe! Ove jeseni, točnije na svetkovinu Uzvišenja sv. Križa, ušli ste u jubilarnu – srebrenu obljetnicu Vašega biskupskoga služenja Crkvi u Hercegovini. Na čelo Biskupije došli ste u vrlo teškom vremenu. Često, kako u privatnim razgovorima tako i u službenim nastupima i intervjuima, znali ste reći: Snaga za prihvaćanje ovako teške i odgovorne službe bili su mi također svećenici, redovnici i redovnice. Mi Vam zahvaljujemo za sve Vaše poticaje, ohrabrenja i savjete. Zahvaljujemo Vam za pastirsko zauzimanje i zaštitu. Želimo na poseban način u ovoj Vašoj jubilarnoj godini pokazati blizinu s Vama moleći dobroga Boga, Novorođenoga Kralja, da Vas čuva u dobru zdravlju, u Božjem strahu i ni u kakvu ljudskom strahu, uvijek iznovice jača u duhu kako biste i sami ojačani bili i naša snaga, a svi zajedno Božji odgovor, nada i utjeha povjerenu narodu, kako bi mir Božji koji je iznad svakoga razuma očuvao naša srca i misli u Kristu Isusu (usp Fil 4,7).
Preuzvišeni biskupe! S ovim mislima, u ime svega svećenstva i redovništva, svega od Boga Vam povjerena puka, izričem Vam ovu svečarsku čestitku našim božićnim pozdravom
Na dobro Vam došao Božić – Sveto Porođenje Isusovo!
Izvor: Crkva na kamenu/KIUM
