RAŠELJKE – Od početka lipnja do početka srpnja 2024. trojica župljana župe sv. Franje Asiškog u Rašeljkama, Duvanjski dekanat (kasnije im se pridružio i četvrti) i djelatnici Elektro Krezo iz Livna, obavili su vrlo zanimljiv i koristan posao na župnoj crkvi, župnome dvoru i crkvenome dvorištu. Sve ovo djelo treba predstaviti kao svojevrsni svijetli posao koji je ujedno znak otpora i pobjede u ovome mutnome svjetskom kockanju.
Koji je to obavljeni posao? Radi se o čišćenju naslaga na spomenutim crkvenim objektima, čija se lica ne peru često osim samo prigodice u određenim godišnjim dobima ali tada se i prljaju smogom i prljavom prašinom. Sada nakon urađenoga posla čišćenja prljavštine s podova i s fasada, što se nataložila postupno puhanjima ovdašnjih jakih vjetrova s puno podignute prašine i s prljavim kišama te s koječime drugim iz zagađenoga zraka s manjih i većih visina, kao i nalijepljenih mahovina (bryophyta – zeleno drvo, zeleni kamen, zelena biljka) po dvorišnim zidovima, cijeli ovaj oblikovani crkveni prostor zasjao je onim istim svojim sjajem kada je i napravljen od kamena, betona i asfalta. Sve je to urađeno pod jakom voljom i snažnim, marnim rukama ovdašnjih žitelja i s vodstvom tadašnjega župnika don Mije Klarića, od kojih nekih još hode ovim tvrdim tlom, a neki su već davno legli na svome plemenitome, u svojim grobovima i grobnicama, što su raznovrsno poredane u groblju što dobrano okružuje ovdašnju crkvu s tornjem, zvonikom, kao i župni dvor te posve novu mrtvačnicu. Sada je sve to opuhano, oprano, oribano, sastrugano, umiveno, a grobove i grobnice izvana ovdašnji žitelji podjednako marno čiste kao i svoje sobe ovozemnoga boravka ispod ovoga podnebesja. Svugdje ljudi odlaze na grobove svojih pokojnika, na mjesta pogibija i postavljenih spomenika, a ovdje se, rekao bih, to pohađanje posebno ističe i zbiva, nadmašujući sve druge. Ne dolaze na grobove i grobnice samo stanovnici sela ove župe, nego i njezini odseljenici u Hrvatsku, te ne pohađaju grobove svojih pokojnika noseći svijeće i cvijeće samo o blagdanima (Svi Sveti i Dušni dan), nego učestalo tijekom godine.
Spomenuta četvorica župljana s posebnim osjećajem čistili su križ i spomenik u cijelosti žrtvama ratova, te kao i druge dijelove ovoga Grada živih i ovoga Grada mrtvih izgovarajući ove riječi: Čisto srce stvori mi Bože i duh postojan obnovi u meni. A sve to uz molitvu našu zajedničku da posve oživimo u ovome svome k/raju i dušom i tijelom i brojem. Isti ih je osjećaj vodio i na zvonik radi pranja, bojenja i obnavljanja ispalih fuga zahvaljujući dizalici spomenutoga livanjskog poduzeća i njihovih radnika, te pranju pojedinih dijelova crkve i laganoga skidanja lišajeva.
Prisjetimo se da je župa Rašeljke otpočela svoj samostalni životni tijek 1934. god. odcjepljenjem od župe Vinice. Mise su slavljene u kapelici, a od 1938. do 1940. god. podignuta je nova crkva za vrijeme župnika don Mirka Iličića, a s vremenom je dorađivana. Najnovije obnoviteljske zahvate obavio je s pukom župnik don Mijo Klarić u razdoblju od 1996. do 2000. god. Župni dvor za prve župnike sagradio je puk, a novi, tj. sadašnji podigao je s narodom don Mijo Klarić od 1986. do 1989. god. U ovaj dvor uselio se početkom 1990., a potom je otpočeo u istoj ovoj godini uređivanje dvorišta i pristupnih puteva na čemu valja zahvaliti svim župljanima koji svojim novčanim prilozima potpomažu sve naše radove za naše opće dobro i radosno slavljenje Boga.
Izvor: Crkva na kamenu
