MOSTAR – Na Cvjetnu nedjelju, 9. travnja 2017., biskup Ratko Perić predvodio je svečano misno slavlje s blagoslovom maslinovih i palminih grančica u mostarskoj katedrali i procesijom oko katedrale Marije Majke Crkve. Nakon pjevane Muke Gospodnje izgovorio je kratku homiliju o doživljaju kalvarijskoga satnika:
U Evanđeljima se spominju samo dva rimska satnika. Nijednomu ne znamo imena. Jedan je bio u službi židovskoga kralja Heroda u Galileji (Lk 7,2), a drugi u službi rimskoga carskog upravitelja Poncija Pilata u Judeji. O ovom ćemo drugom nekoliko riječi prema izvješćima svetih evanđelista. Satnik je imao pod svojom vlašću do 100 vojnika, zato i naziv stotnik. Taj je vojnički činovnik bio provjeren rimski kadar. Provjeren u mnogim bitkama i prokušan u raznim ratovima Rimskoga carstva. I vidio mnoge vojnike kako na bojištu padaju, izdišu i ginu. Ali smrt ovakva heroja kao Isusa nikada nije vidio. Zato njegova potresenost, čuđenje i neobičan uzvik!
Sin Božji bijaše ovaj! U trenutku Gospodinove smrti “satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: ‘Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj'” (Mt 27,54). Kao da su svi vojnici na Kalvariji uzviknuli ili se barem sa satnikom složili.
– Gospodin je nekom zgodom rekao, štoviše prorekao: “Kada budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi” (Iv 12,32). On je dakle za svoj križ izjavio da će imati privlačnu snagu. Mi kažemo da križ odbija, da nije magnetičan, a evo Isus kaže da jest. I on ima pravo. Satnik je bio prvi plod Kristove smrti na križu. Ta ga je smrt potaknula da doživi Kristovo veličanstvo. I zato onakve riječi i onakav poklon pred mrtvim Gospodinom.
Ovaj čovjek bijaše Sin Božji! bilježi i sv. Marko. I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše Isusu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!” (Mk 15,38-39).
– I nikakvo čudo da je satnik onako uzdahnuo i izjavio. Isus kao čovjek govorom zanosi slušatelje, izaziva zahvalnost ozdravljenih, sluša zadovoljstvo poučenih. Ali samo križ onako kristovski podnesen dotiče ljudska srca. Pa i poganskoga satnika. Zamisli: ovaj ga je satnik u vrijeme Isusove Muke na Veliki petak prije podne izrugivao u Poncijevoj vojarni, a popodne, kada ga je vidio kako izdiše na križu, ovako se klanjalački i pokajnički izražava.
Pilat i satnik. Pilat se začudi da je Isus već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kada dozna od satnika, darova Josipu tijelo (Mk 15,44-45).
– Ovaj se isti satnik pojavio pred Pilatom da ga izvijesti kada je točno Isus umro, da bi upravitelj mogao predati Isusovo tijelo Josipu Arimatejcu, koji ga je tražio da se dostojno pokopa. Satnik mu odgovori u minutu. I to je uvjerilo Pilata da je Isus doista umro i da ga može mirno predati Židovima, jer je i mrtav Isus bio u Pilatovoj moći.
Čovjek ovaj bijaše pravednik! Sv. Luka ne kaže da je satnik izjavio: Ovo je Sin Božji, nego: “Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!” (Lk 22,47). Ono što Isus nije učinio za života, učinio je u smrti. Tvrda poganska srca ovdje se razmekšala i ushitila. I čuje se rečenica koja slavi Isusa Pravednika.
Probode rebra. Četvrti evanđelist sv. Ivan ne spominje izričito satnika, “nego mu jedan od vojnika kopljem probode rebra, i odmah poteče krv i voda” (Iv 19,34). Kršćanska tradicija prenosi da je taj vojnik bio ovaj kalvarijski satnik. Čak mu je i ime dala: Longin (prema grčkoj riječi lonhe za koplje). Još mu se nešto dogodilo, sve prema predaji. Bio je slijep na jedno oko. I kada je kopljem probô Isusova rebra, pade mu kaplja krvi u oko, i čovjek progledao. I zato onako klikće kako drugi evanđelisti pišu.
– Evanđeoska je činjenica da je Isusova smrt proizvela vjeru i život u duši jednoga poganina, koji je bio zadužen da poprati Kristov proces od bičevanja do umiranja i pokopa. Satnik je to obavljao mehanički kao u tolikim slučajevima. Ali ovdje, u Isusovoj smrti, doživio je pravi duševni potres: zaključio je da je Isus Pravednik, štoviše Sin Božji! Blago njemu!
Izvor: Crkva na kamenu/KIUM
