Za đakona zaređen Marin Krešić

Foto: Cnak

MOSTAR – U mostarskoj crkvi Dobroga Pastira, koja okuplja vjernike iz župe Sv. Marka u Cimu i iz župe Sv. Luke u Ilićima, na Drugu nedjelju Došašća, 4. prosinca 2016., radosno i svečano slavlje. A pred crkvom sunčano i prohladno. Biskup Ratko Perić pod Euharistijskim slavljem u 10.00 sati zaredio je za đakona bogoslova Marina Krešića iz Cima. U koncelebraciji sudjelovali su svećenici: mjesni župnik don Ivan Perić, generalni vikar don Željko Majić, katedralni župnik i dekan msgr. Luka Pavlović, kancelar don Ante Luburić, ravnatelj Biskupijskog Caritasa don Ante Komadina Cimljančanin, umirovljeni profesor s KBF-a u Sarajevu don Božo Odobašić, rektor Vrhbosanske bogoslovije preč. Josip Knežević, vicerektor don Marko Mikić, salezijanac don Marinko Ivanković Cimljančanin,  mostarski umirovljenik don Mihovil Zrno, biskupov tajnik don Marin Skender. Evanđelje je otpjevao đakon Vrhbosanske nadbiskupije don Ante Vrhovac, zaređen prošle nedjelje u sarajevskoj katedrali. Ceremonije su oko oltara povjerene bogoslovima iz Sarajeva, među kojima i šestorica Hercegovaca. Dva su zbora dala poseban ton cijelomu slavlju: domaći župni zbor iz Cima Dobri Pastir i zbor iz župe Rotimlja Petrus. U svečanom događaju  svoje molitve Bogu uzdizao je Božji narod koji je ispunio prostranu crkvu i njezin kor, prateći prvi put đakonsko ređenje u svojoj sredini. Pred klupama stajao je kandidat Marin a u prvoj klupi njegovi roditelji i tri brata i dvije sestre.

Nakon procesijskog ulaska na glavna vrata župnik je don Ivan u pozdravu uputio dobrodošlicu reditelju biskupu, ređeniku Marinu i svim sudionicima klera i puka.

Biskup je najprije Dobromu Pastiru Kristu Isusu, koji dominira svetištem, zahvalio na ovom Njegovu daru đakonskoga ređenja zbog kojega se raduje sveta Majka Crkva, napose ova Mostarsko-duvanjska biskupija.

Poslije Evanđelja don Željko je predstavio bogoslova Marina kao kandidata za đakonat. Biskup je u homiliji govorio o svojstvima đakona prema riječima sv. Pavla u poslanici sv. Timoteju.

Slijedio obred ređenja: najprije biskupovi upiti i kandidatovi odgovori u obliku obećanja da će se ređenik posvetiti službi Crkve, da će đakonsku službu vršiti na korist kršćanskoga puka, da će otajstvo vjere čuvati u čistoj savjesti, da će razvijati duh molitve, da će svoj život usklađivati s primjerom Krista Isusa, da će pred Bogom i Crkvom trajno čuvati beženstvo radi Kraljevstva nebeskoga te da će mjesnomu biskupu i njegovim nasljednicima iskazivati trajno poštovanje i poslušnost. Litanije Svih Svetih pjevala su naizmjence dvojica bogoslova. Biskup je u šutnji položio ruke na glavu kandidatovu zatim u posvetnoj molitvi zazvao nad kandidata Duha Svetoga da ga darom sedmolike milosti primljene u sv. krizmi ojača za vjerno vršenje đakonske službe. Tim je akolit Marin zaređen ili rukopoložen za đakona. Na kraju župnik mu pomaže staviti štolu i dalmatiku, a biskup mu predaje evanđelistar uz riječi da ono što čita to i vjeruje, što vjeruje to i uči, što druge uči to i sam živi. Obred je završen izmjenom biskupova i đakonova cjelova mira.

Novi se đakon pridružio posluživanju oko oltara. Dvojica su đakona, primivši sv. Pričest pod obje prilike iz biskupovih ruku, pričešćivala narod. Biskup je na kraju zaželio, izgovarajući završnu molitvu, blagosloviti đakone don Antu i don Marina i zazvati Božju milost na sav narod.

Poslije sv. Mise župnik je pozvao sav narod da pod sunčanim nebom po prosinačkom vremenu za priređenim stolovima oko crkve blaguje ono što je i sam velikodušno pripremio i nesebično darovao.

Biskupova propovijed

SVOJSTVA ĐAKONÂ PREMA SV. PAVLU

Apostol Pavao piše svomu učeniku Timoteju kakvi bi trebali biti đakoni u Crkvi.

1. – ozbiljni – To ne znači smrknuti, snuždeni, bez osmijeha na licu. Ozbiljan dolazi od zbilje, od zbiljnosti, stvarnosti koja je suprotna priviđenju i mašti. Ozbiljan odgovara zbilji. Zbiljnost je na pr. sprovod. Ako sudjeluješ u sprovodu kao vjernik, đakon, svećenik, pokazat ćeš ozbiljno lice, očitovat ćeš ozbiljnost ne samo u ponašanju, nego i u nošnji. U nas je sprovod u znaku crnine. Želiš li biti ozbiljan, najprije ćeš se pomoliti Bogu pred pokojnikovim tijelom za njegovu dušu. Onda ćeš njegovim bližnjima izraziti sućut koja će biti ohrabrujuća, kojom se izražava iskrena blizina i suosjećanje. Ako si đakon, tvoja će propovijed na sprovodu biti krajnje ozbiljna, prožeta vjerom i nadom u bolji život, molitvom za dušu pokojnika i svih pokojnika. Svima jasno ponavljati: Nema ništa sigurnije od smrti i ništa nesigurnije od trenutka smrti. A još jasnije: Svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim, Božjim! (2 Kor 5,10; Rim 14,10).

A bit ćeš neozbiljan, dođeš li na sprovod u bjelini. Nezreo, zauzmeš li čudno ponašanje, provaljuješ šale, dobacuješ viceve koji se ne priliče ni ulici kamoli svetu prostoru. Ne ćeš se na sprovodu opijati bez obzira na sva karmina i karikate.

Jednako je zbiljnost svadba, svečana večera. Ne ćeš na svadbi biti kao na sprovodu. Tu ćeš dati oduška i šali i smijehu, koji ne izaziva čuđenje naroda. Ozbiljan je onaj đakon koji ima osjećaj dužnosti, koji je odgovoran pred onim koji mu povjerava službu. Ozbiljan je đakon koji je tako pouzdan u povjerenu mu zadatku da  ne mora župnik ići za njim i popravljati što je on zaprznio. Ozbiljan je đakon koji je smiren, koji vodi promišljen razgovor, koji je službenik čistih namjera, prihvaća se sadržajna posla, a ne gubi dragocjeno vrijeme. Biti ozbiljan đakon znači vladati se u granicama zbiljnosti: Raduje se s radosnima, plače sa zaplakanima! (Rim 12,15). Eto pravila.

2. – ne dvolični: dvoličan je onaj koji ima dva lica, jedno u kući namršteno, ljutito, a drugo lice na ulici nasmijano, vedro. Ili obratno. Jedno pred kolegama, drugo pred poglavarima. Jedno pred muškima, drugo pred ženskima. Mi imamo i još jednu riječ koja dolazi upravo od takva lica: licemjeran. Navodiš me da te mjerim po licu, a srce ti daleko od toga što licem pokazuješ. Lice drumom, a srce šumom. Jedno lice u crkvi, a drugo u gradu. Prisežeš desnicom na Evanđelje na zakon celibata, a u praksi ga ne opslužuješ. Crkvi kažeš: da, da; a u životu kažeš: ne, ne! Kao oni neposlušni sinovi u Isusovoj prispodobi (Mt 21,28-32). Što se može postići s neiskrenim, dvoličnim đakonima?

3. – ne odani mnogom vinu: U Grčkoj se tada vjerojatno pilo vino i za doručak, i za ručak, i za večeru. I kada se pođe na put, i kada se dođe s puta. I kada si na sprovodu, i na svadbi. Pavao razumije da će đakon uzeti čašu vina radi želudca i drugih slabotinja – ta preporučuje li to i Timoteju (1 Tim 5,23), ali ne razumije da uzima tri-četiri čaše. Nije tu više u pitanju probava, nego neumjerena zabava, pijanka, pijančevanje; ovisnik o vinu, o „mnogom vinu“. Vino oduzima pamet, barem privremeno, a đakon treba biti uvijek trijezne glave i sređena duha.

4. – ne odani prljavu dobitku: prljav ovdje znači nemoralan, nepošten, nepravedan. Prljav dobitak može biti bilo da se na prljav način stekne, bilo da se prljavo njime služimo, bilo da je u sebi prljav. U jednom našem zavodu imenovan  ekonom. Ali odmah se ispostavilo da novoimenovani ne može doći sa župe u tu ustanovu iz opravdana razloga. I javljeno mu neka pričeka. Nakon tri mjeseca, taj imenovani, koji još nije ni povirio u taj zavod, traži plaću za sva tri mjeseca što nije ni preuzeo službu. Oh, hvala ti, Bože, što ga je biskup stavio malo na kušnju i uvjerio se da ga nikako ne postavlja na ekonomovo mjesto. Ako se poziva na tromjesečnu kada ništa ne radi, kakva bi mu bila mjesečna da je ekonom i da nešto radi! Eto prljave računice.

5. – imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti: sav sadržaj naše svete vjere, depositum fidei, jest živo Otajstvo: Stvaranje svijeta. Providnosno uzdržavanje svega stvorenoga. Suđenje po djelima.

Otajstva su: čudesno Utjelovljenje Sina Božjega od Djevice Marije. Njegovo Rođenje. Čudesno djelovanje. Čudesno propovijedanje. Preobraženje na Taboru. Smrt na Kalvariji. Tri dana u grobu. Uskrsnuće od mrtvih. Ukazanja izabranima. Uzašašće na nebo. Sjedanje s desne Očeve.

Očevo i Sinovo slanje Duha Svetoga. Isusov pojavak i Suđenje na kraju vjekova. Sve Otajstvo do Otajstva, i sva nadilaze naše ljudsko shvaćanje.

Pavao nas poziva da se u svemu tome ponašamo čiste savjesti. Ne da mi podvrgavamo vječne istine, vječna otajstva, otajstva vjere svojoj nečistoj savjesti, svomu subjektivizmu  i izboru: ovo nam se sviđa, ovo ne sviđa, nego čiste savjesti pred Otajstvom vjere. Ne da smatramo kako je naša subjektivna savjest jača od objektivne Istine i Otajstva. Ne može se podvrgavati objektivan zakon nerazrješivosti ženidbe nečistoj savjesti preljuba! Ne može se grijeh nazivati krjepošću, ljudskim pravom. Jest to mogućnost griješenja, ali nije pravo griješenja!

6. – I neka se [kandidati za đakonat] najprije iskušavaju: Crkva želi đakone slobodne, odgovorne, ozbiljne, ne dvoličnjake, ne prignute piću, ne odane prljavu dobitku; koji čiste savjesti stoje pred Otajstvima vjere. Neka se poduzmu kanonski izvidi. Neka ih se oglasi u crkvi. Da se čuje što drugi o njima kažu: poglavari, kolege, župnici, narod koji pozna i viđa takve kandidate.

7. – budu li besprigovorni: bez primjedaba, tj. ovakvi kakve ih je Pavao naslikao,

8. – neka obavljaju službu (1 Tim 3,8-10). Neka im se izda dekret povjerenja.

            Neka propovijedaju ozbiljno, sadržajno; ne dvoznačno, dvolično, nejasno.

            Neka čiste savjesti budu u službi otajstava krštenja, vjenčanja, dijeljenja sv. Pričesti.

            Neka bez prljava dobitka s čistim računom upravljaju onim što im je povjereno i naloženo.

            Marine, Ti se već devet godišta pripremaš – četiri godine kroz sjemenište i gimnaziju, a pet godina kroz bogosloviju i teologiju za ovaj današnji đakonski dan. Nismo našli u Tebe što odudara od ovoga što sv. Pavao preporučuje. Ako je išta bilo, rečeno ti je i napisano da se uskladi s Pavlovim viđenjem đakonata. Bilo Ti ovo ređenje na duhovnu radost, na korist onima kojima budeš služio i na sve veću slavu Presvetoga Trojstva. Amen.

KRATAK ŽIVOTOPIS MARINA KREŠIĆA

Marin Krešić rođen je 6. prosinca 1992. od oca Ante i majke Milenke rođ. Golemac  u obitelji od šestero braće i sestara. Kršten je 30. prosinca 1992., u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru. Krizman je 21. svibnja 2007. u Katedrali Marije Majke Crkve.

Gimnaziju je pohađao u Katoličkom školskom centru „Petar Barbarić“ u Travniku od 2007. do 2011., gdje je i maturirao. Filozofsko-teološki studij polazio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu od 2011. do 2016., gdje je diplomirao 10. studenoga 2016.

Od 25. do 31. kolovoza obavio je petodnevne duhovne vježbe predviđene za đakonat.

Primljen je među kandidate za đakonat i prezbiterat Mostarsko-duvanjske biskupije, 31. prosinca 2013. Primio je službu lektorata, 31. prosinca 2014., a službu akolitata, 31. prosinca 2015.

Od početka mjeseca rujna biskup ga je Ratko odredio za pastoralnu praksu u Biskupijskom caritasu i u župama Sv. Marka u Cimu i Sv. Luke u Ilićima u Mostaru, gdje se pripremao za đakonat.

Rektor Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa, izvješćem od 4. listopada 2016., o ljudskim, duhovnim i moralnim kvalitetama Marina preporučuje za đakonat. Nakon oglašenja pred narodom u župnim crkvama u Katedrali i u Dobrom Pastiru, 20. studenoga ove godine, preporučili su ga i dotični župnici i puk Božji.

Na njegovu pisanu molbu za đakonat, od 13. studenoga 2016., nakon što je položio Ispovijest vjere, Prisegu vjernosti pri preuzimanju službe, koja se ima obavljati u ime Crkve, i Prisegu doživotna služenja Biskupiji mostarsko-duvanjskoj odnosno trebinjsko-mrkanskoj, sve na Ordinarijatu, 2. prosinca 2016., biskup je pozitivno napismeno odgovorio istoga dana na Marinovu molbu da bude zaređen za đakona ove dijeceze.

BILO SVE S BLAGOSLOVOM DOBROGA PASTIRA!

 

 

Izvor: Crkva na kamenu/KIUM