MOSTAR – U nedjelju 21. lipnja u župnoj crkvi sv. Mateja, apostola i evanđelista, u Mostaru za vrijeme sv. Mise kršten je mali Karlo Zadro, 6. dijete oca Franje i majke Ivone, u dogovoru s mjesnim biskupom Petrom, koji je obitelji uputio čestitke i pozdrave. Euharistiju je slavio umirovljeni biskup Ratko, a koncelebrirao župni vikar don Mate Galić. Sudjelovalo je oko 50 vjernika, uglavnom članova Franjine i Ivonine uže rodbine te najbližih prijatelja – kako propisuje i preporučuje Obrednik krštenja, II., br. 72 – a među njima i krsni kumovi njihove djece sa svojim potomstvom. Svega jedno 20-ero djece raznih uzrasta. A u prvoj klupi i ispred klupe bijaše Franjo sa suprugom te njihova djeca poredana po godinama: Lucija 8, Petra 6, Pavle 5, Marija 3, Eva 2 i dvomjesečni Karlo u naručju. Iako bijaše vrtićana, ne ču se vrtićka cika. Kao da osjećaju da je crkva poseban otajstven prostor gdje se nešto čudesno zbiva.
Krštenje. Nakon propovijedi, koju niže donosimo, nađoše se u blizini krstionice roditelji s djecom sklopljenih ruku: mama Ivona drži u naručju maloga, a tata Franjo malu Evu. Odgovaraju na obredna pitanja. Koje ćete ime dati svomu djetetu? – Karlo. Što tražite od Crkve Božje? – Krštenje! Prihvaćaju i odgoj u vjeri. Znamenovanje. Vjernička molitva. U Zazivu svetih krstitelj zaziva također: sv. Franju, sv. Luciju, sv. Karla. Zaklinjanje. Na ono: Odričeš li se? odjekuje: Odričem! – đavla i njegova lažnog sjaja! A ono: Vjerujem! – u Boga Oca Stvoritelja, Sina Otkupitelja, Duha Svetoga, Crkvu Katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Roditelji obećaju da će Karla odgajati u toj vjeri. A onda majka predade sina kumu Tomislavu da ga drži u činu krštenja – mali miran ko janje – te roditelji s kumom odgovaraju kako žele da Karlo primi krst u vjeri Crkve. Krstitelj: Karlo, ja te krstim u ime Oca – vodom po glavi, i Sina – drugi put vodom, i Duha Svetoga – treći put vodom. Mazanje sv. krizmom. Potom krstitelj prepušta koncelebrantu don Mati da uz obredne riječi preda bijelu haljinu novokršteniku, pruži roditeljima zapaljenu svijeću i izgovori riječ malomu: Otvori se! dodirujući mu uši i usta.
Franjo, kako su djeca: Lucija, Petra, Pavle… doživjela Karlovo krštenje?
– Franjo odgovara: Doživjela su na svoj dječji, iskren i simpatičan način. O tome smo razgovarali danima prije, pripremali se i iščekivali slavlje s uzbuđenjem. U našoj se obitelji uvijek osjeti kada dolazi neki važan događaj jer nas ima više pa pripreme traže vremena, organizacije i truda. Posebno je velika zasluga Ivone, koja najveći dio obiteljskih priprema snosi sama.
Franjo i Ivona. imate li nešto reći što bi moglo i drugima koristiti?
– Karlo je naše 6. dijete u devet godina sakramenta ženidbe: vjenčani smo 19. srpnja 2017. u katedrali Marije Majke Crkve. Koliko god brojna obitelj tražila odricanja i žrtve, toliko donosi i radosti. Uvijek iznova otkrivamo da svaki novi život sa sobom donosi nova bogatstva. Djeca obogaćuju obitelj na način koji se teško može opisati riječima. Ona traže mnogo ljubavi, vremena i odgovornosti, ali istodobno višestruko vraćaju radošću i smislom života.
Karlo, ja te krstim u ime Oca…
Homilija. Krstitelj je pripremio i izgovorio ove riječi:
Braćo i sestre, dragi roditelji Franjo i Ivona maloga Karla i ostale petero djece!
Uključujemo se u Isusov razgovor s jednim učiteljem židovskoga Zakona. Riječ je o Nikodemu, članu Velikoga vijeća u Jeruzalemu, kako pročitasmo u izabranu Ivanovu Evanđelju:
Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć (Iv 3,1-2).
Noćni posjet i razgovor. U Evanđeljima Isusa susrećemo ponajviše s mnoštvom. Ali kada Isus razgovara s pojedincima, kada ih liječi, uvijek je to poseban doživljaj za nas čitatelje, a osobito za pacijente, fizičke i duševne. Evo jedne takve osobe, Nikodema, koji zamoli Isusa da obnoć dođe na razgovor. O ovom Židovu imamo još dva mjesta u istom Ivanovu Evanđelju (7,50-51; 19,39).
– Nikodem bijaše farizej. Farizeji su ljudi koji su nastojali ljudski zakon u Bibliji i tradiciji obdržavati doslovno. Stoga su više pozornosti posvećivali slovu negoli duhu zakona. Zato ih je Isus oštro kritizirao.
– Nikodem bijaše ugledan Židov, član Sinedrija, društva od 60 sijedih i mudrih glava, glavnih predstavnika židovske religije. Izvrsno upućen u Stari Zavjet, pametan i poštovan.
– Uz to bijaše i imućan.
I, eto, jedan takav glavar naroda, strogi farizej, mudrac iskustvom i položajem, odluči doći Isusu, “drvodjelji” iz Nazareta, na razgovor. Po noći. Bijaše pošten i dođe k Isusu da s njime razriješi neke svoje poteškoće: s jedne strane židovski službeni predstavnici Isusa ne prihvaćaju, a s druge strane vidi kako se Isusova djela ne mogu tumačiti nego božanskom snagom. Tko je u pravu? I eto ga k Isusu u povečerje.
Zašto po noći? Možda najavljeni gost nije želio da itko bude od apostola u tome razgovoru. Želi susret u četiri oka, bez tajnika i zapisničara. A ipak evanđelist nadahnuto zapisao!
Isus. Bez obzira na to gdje bijaše razlog koji navede Nikodema da posjeti Isusa nakon večernje molitve, Isus ima vremena za čovjeka. On jednako čeka i ugledna Nikodema i zaboravljena nemoćnika i siromaha. U razgovoru između Isusa i njegova noćnog posjetitelja uočavamo dva pitanja i dva odgovora.
I./ Znanje i preporođenje odozgor. Nikodem reče Isusu:
Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime…
Odgovori mu Isus:
Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega! (Iv 3,2-3).
Nikodem otvara noćni dijalog rečenicom iza koje bi vjerojatno slijedile točkice. Rabbi, znamo da nitko ne može činiti znamenja… itd. Nikodem je valjda još nešto htio nadovezati, na pr. Isuse, u čemu se sastoji tvoja zadaća? Ali Isus odmah prihvaća Nikodemov početak i usmjeruje tijek razgovora na više, što Nikodem nije ni slutio ni znao. Isus proširuje Nikodemovo obzorje: Nikodeme, nije čovjek samo po onome što “zna”, po razumu i diplomi; čovjek je srce, duh, sloboda, cijelo biće. Treba htjeti vidjeti kraljevstvo Božje drukčijim očima nego što su ove ljudske tjelesne i umne. Treba se htjeti nanovo roditi, preporoditi, preobratiti. Suprotno ljudskomu “znamo” Isus postavlja nešto uzvišenije: tko se nanovo ne rodi, odozgor, od Duha, od Boga… Dakle, ono što ti, Nikodeme, ne znaš! A što trebaš vjerovati, tj. svim svojim bićem prihvatiti.
Isus je došao na ovaj svijet da nas pouči u vjeri, da nam pokaže kako valja Bogu i božanskim istinama povjerovati. Sve ljudsko znanje, sve naše “znamo” o Bogu i o svijetu, vrijedi samo ako je nanovo rođeno, shvaćeno kao dar odozgor. Nije li i jedan od sedam darova Duha Svetoga – Znanje? Ono spasonosno znanje!
Moj Nikodeme, ne možeš ti sa svojim “znamo” pronaći Isusa, ni otkriti tko je on. To mora biti objavljeno odozgor, u preporođenju, u krštenju. On se nalazi i otkriva u vjeri i u suglasju ljudskoga srca i uma.
Takav Isusov odgovor, pomalo slikovit, zbunio je Nikodema koji je želio jasnije obrazloženje.
II./ Rođenje i preporođenje. Kaže Nikodem Isusu:
Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?
Odgovori mu Isus:
Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: “Treba da se rodite nanovo, odozgor.” Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha (Iv 3,4-8).
Nikodem se uopće ne snalazi u razgovoru s Isusom. On se sa svojim farizejima izgubio u tumačenju zakona, zareza, pranja posuđa i ruku prije jela, u pitanjima rada i hoda subotom, koje su životinje čiste koje nečiste, kolika duljina resa treba biti na dugim farizejskim haljinama. Oni su to znali u sitnice. Da ga je Isus upitao nešto od toga, Nikodem bi pričao do zore. Ali na Nikodemov upit o ponovnom rođenju Isus pokazuje zamjetnu ljudsku i božansku strpljivost.
Isus u tri rečenice – a možda je razgovor trajao tri sata – razrađuje svoj odgovor koji budi čovjekovu vjeru, vjeru u Duha Božjega:
1/ Treba se preporoditi vodom i Duhom Svetim. Voda naznačuje pranje, očišćenje svih ljudskih naslaga u srcu i nanosa u duši. Voda sve spere, stvarno, a ovdje simbolično ali istinito. A Duh naznačuje snagu, unutarnju moć. Treba se u Duhu preporoditi! Duhom očistiti, počevši od iskonskoga grijeha i primiti milost posvetnu.
2/ Tijelo proizvodi tijelo, a Duh – duh. Tijelo se ljudsko raspada, pa bilo ne znam kako lijepo i čvrsto kao bedem. Sruši ga bolest, obori ga starost. U grobu ga crvi rascrvotoče u tri-četiri dana. A tko živi iz Duha, uvijek je mlad, svjež, ne mogu mu ništa ni crvi. Duh je nepobjediv, vječan. U nama je tijelo i duh. Samo što mi mislimo da nam je bliže tijelo negoli duh, pa smo okrenuli ljestvicu!
3/ Vjetar puše kamo hoće. Isus uzima jednu uočljivu usporedbu s vjetrom. U hebrejskom i grčkom ista je riječ za duh i za vjetar (ruah=pneuma). Pa i u nas je duh=dah, dašak. Vjetar ne vidimo, ali vidimo njegove učinke: kad digne s kuće krov, kad obori koje stablo itd. Tako je i ovdje. Mi Duha ne vidimo, ali osjećamo njegove učinke, u svojoj volji, slobodi, razumu…
– Uostalom, Nikodeme, ne bi tebi trebao biti posve tuđ pojam o preporođenju, o novosti duha i srca. Ti si stručnjak u Svetome Pismu. Morao bi poznavati proroke. U Ezekiela čitamo: “Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov!” (Ez 18,31). Ili: “Dat ću vam novo srce, i nov duh udahnut ću u vas” (Ez 36,26). Ali čini se da je to Nikodemu bilo nepoznato jer se on bio izgubio u zakončićima, u raspucalim zdencima, a ostavio po strani srž Zakona, izvore žive vode. Upao u – farizejizam!
– Kako nas ovdje Isus poučava! Više nam puta netko zna postaviti neko neumjesno pitanje, a mi kao da jedva čekamo da dokažemo drugomu kako je besmisleno pitao. Isus nije takav. On prihvaća ljudska pitanja, pa makar bila prividno besmislena. I na njih smisleno odgovara. I poučava nas. Na svako pitanje treba odgovoriti. A iz odgovora će pitatelj razabrati ili je mudro ili nemudro pitao. Uostalom, dobro je što je Nikodem priupitao, i to upravo onako, jer ni od nas nitko ne bi znao na što je točno Isus mislio…
– Je li nama poznata ideja o preporođenju, o novom srcu i novom duhu? Ili smo je i mi zaboravili? Vjerujem da svatko od nas, osim ove djece ispod sedam godina, zna kada smo rođeni. A znamo li kada smo kršteni? A važno i jedno i drugo!
Izvor: Crkva na kamenu
