PRISOJE -Sestre milosrdnice Provincije Majke Divne na čelu sa provincijalnom poglavaricom s. M. Julijanom Djaković organizirale su u ovoj jubilarnoj godini Križni put na razini Provincije koji su sestre obavile u župi Uznesenja BDM u Prisoju.
Nakana je bila zahvaliti Gospodinu za rijeku sestara milosrdnica koje su u ovom povijesnom razdoblju na tlu BiH utkale svoje živote svjedočeći milosrdnu ljubav Isusovu po karizmi svoga utemeljitelja sv. Vinka Paulskoga.
Po uzoru na njih sestre milosrdnice koje danas djeluju tu željele su dati svoj doprinos u teškom periodu zbunjenosti, nesigurnosti, straha i neizvjesnosti zbog pandemije koronavirusa.
Iz svih zajednica na području BiH uključile su se sestre i na svojim ramenima ponijele križ trpeće i razapete BiH od prve do 14 postaje.
U misnoj žrtvi koju je na sestarsku nakanu služio župnik don Ivan Bebek uključile su se sve sestre te animirale liturgijsko pjevanje, misna čitanja, molitvu vjernika i prinos darova. Don Ivan je u prigodnoj propovijedi istaknuo važnost svete Euharistije u životu redovnica, ali i vjernika laika. Osvrnuvši se na milosrdničku karizmu rekao je da sestre milosrdnice jesu, ali bi i trebale biti produžena ruka Kristova i sv. Vinka. Upozorio je da je ponekad ta ruka “zavijena, ranjena, kruta, ponekad puna trnja, ali treba ostati pružena”, te također da se današnja “okupiranost” mobitelima pomalo uvuklo i u redovničke zajednice. “Kad idemo na putovanje pa se isprazni baterija na mobitelu očajnički tražimo utičnicu kako bismo napunili bateriju. A što je s baterijom naše duše?”, zapitao je don Ivan i rekao kako je upravo oltar mjesto gdje trebamo napuniti svoju dušu.
Nakon popričesne molitve nekoliko riječi uputila je i provincijalna glavarica s. M. Julijana Djaković koja je izrazila uvjerenje da ih je pobožnost križnog puta sigurno dotaknula. “Slijedeći stope trpećeg, raspetog i uskrslog Krista i same ćemo nakon svoje Kalvarije uskrsnuti. Snagom euharistijske žrtve dopustimo Gospodinu da nas preobrazi u Sebe kako bismo se poput njega istrošile u milosrdnoj ljubavi. Neka po našem sebedarju u milosrdničkom hodu bude prepoznatljiv današnjem naraštaju”, kazala je s. M. Julijana koja je potom zahvalila svakoj sestri za životno svjedočanstvo te ih potaknula da se ne umore činiti dobro.
Nakana je bila zahvaliti Gospodinu za rijeku sestara milosrdnica koje su u ovom povijesnom razdoblju na tlu BiH utkale svoje živote svjedočeći milosrdnu ljubav Isusovu po karizmi svoga utemeljitelja sv. Vinka Paulskoga.
Po uzoru na njih sestre milosrdnice koje danas djeluju tu željele su dati svoj doprinos u teškom periodu zbunjenosti, nesigurnosti, straha i neizvjesnosti zbog pandemije koronavirusa.
Iz svih zajednica na području BiH uključile su se sestre i na svojim ramenima ponijele križ trpeće i razapete BiH od prve do 14 postaje.
U misnoj žrtvi koju je na sestarsku nakanu služio župnik don Ivan Bebek uključile su se sve sestre te animirale liturgijsko pjevanje, misna čitanja, molitvu vjernika i prinos darova. Don Ivan je u prigodnoj propovijedi istaknuo važnost svete Euharistije u životu redovnica, ali i vjernika laika. Osvrnuvši se na milosrdničku karizmu rekao je da sestre milosrdnice jesu, ali bi i trebale biti produžena ruka Kristova i sv. Vinka. Upozorio je da je ponekad ta ruka “zavijena, ranjena, kruta, ponekad puna trnja, ali treba ostati pružena”, te također da se današnja “okupiranost” mobitelima pomalo uvuklo i u redovničke zajednice. “Kad idemo na putovanje pa se isprazni baterija na mobitelu očajnički tražimo utičnicu kako bismo napunili bateriju. A što je s baterijom naše duše?”, zapitao je don Ivan i rekao kako je upravo oltar mjesto gdje trebamo napuniti svoju dušu.
Nakon popričesne molitve nekoliko riječi uputila je i provincijalna glavarica s. M. Julijana Djaković koja je izrazila uvjerenje da ih je pobožnost križnog puta sigurno dotaknula. “Slijedeći stope trpećeg, raspetog i uskrslog Krista i same ćemo nakon svoje Kalvarije uskrsnuti. Snagom euharistijske žrtve dopustimo Gospodinu da nas preobrazi u Sebe kako bismo se poput njega istrošile u milosrdnoj ljubavi. Neka po našem sebedarju u milosrdničkom hodu bude prepoznatljiv današnjem naraštaju”, kazala je s. M. Julijana koja je potom zahvalila svakoj sestri za životno svjedočanstvo te ih potaknula da se ne umore činiti dobro.
Izvor: Crkva na kamenu/KTA
