TOMISLAVGRAD – U subotu, uočnicu svetkovine Duha Svetoga, kao i uvijek do sada, a ove godine 14. svibnja, biskup je Ratko pohodio župu Duvno i tom prigodom za vrijeme sv. Mise pripravnicima podijelio sakrament sv. potvrde. Bilo je šezdeset kandidata. Na početku je župni zbor „Sv. Nikola Tavelić“ otpjevao himan Duhu Svetomu i svečano uveo nazočne u Duhovsko i Euharistijsko slavlje. Uz biskupa i župnika fra Velimira Bagavca u koncelebraciji bilo je još 7 svećenika: dekan fra Vinko iz Seonice, don Bariša iz Vinice, don Blaž iz Grabovice, o. Jakov karmelićanin sa Zidina, fra Anthony i fra Josip župni vikari duvanjski, tajnik don Marin i đakon fra Ivan.
Krizmanik Frano u ime svojih školskih kolega pripremljenih za sv. krizmu pozdravio je biskupa:
Preuzvišeni oče biskupe Ratko!
Nas 60 krizmanika župe Duvno srdačno Vas pozdravljamo u crkvi sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu!
Spremni smo primiti Duha Svetoga i Njegove darove, te ćemo nastojati surađivati s Duhom Svetim da služimo Bogu i svome narodu. Da bismo mogli živjeti svoje kršćansko poslanje, potrebna nam je snaga Duha Svetoga kojega ćemo primiti po Vašim rukama. Želimo snagom toga Duha reći „DA“ svojem krštenju kao zreli i odgovorni članovi Crkve.
Oče biskupe, mi želimo biti Kristovi učenici sa svim dužnostima i obvezama koje traži Crkva u snazi Duha Svetoga, zato pristupamo sakramentu potvrde. U ovoj izvanrednoj Godini milosrđa preporučujemo se u Vaše molitve, kao i u molitve našega župnika i cijele župne zajednice.
Župnik je Velimir u svojoj dobrodošlici biskupu, među ostalima, rekao:
… Pretpostavljam da Vam je broj 60 zapeo za uho, jer od kako dijelite sv. krizmu u ovoj župi, to je najmanji broj krizmanika. Po mome mišljenju tri su razloga za to: prvi, ovo je prvi naraštaj učenika koji je završio devetogodišnje školovanje; drugi, u ovih nekoliko posljednjih godina mnoge obitelji odlaze u Zapadnu Europu nadajući se boljim uvjetima života; a treći, što se mladi bračni parovi teško odlučuju za brojnije potomstvo.
Prema posljednjem popisu vjernika prilikom Božićnoga blagoslova obitelji, u našoj je župi oko 400 vjernika manje nego pretprošle godine. Unatoč negativnim statistikama, mi se ne damo obeshrabriti. Uz Božju pomoć i čvrstu vjeru koju su nam predali naši preci, nadamo se pobijediti i ove kušnje. Životni problemi i poteškoće ne rješavaju se odlaskom, napuštanjem, bježanjem… nego vjerom, marljivošću, radom, žrtvom, poštenjem… Ako vjerujemo i oslanjamo se u životu na Boga, lakše je ići naprijed.
Biskup je zahvalio na izrazima dobrodošlice te pozdravio sve prisutne, a župniku i njegovim suradnicima i suradnicama zahvalio na svemu pastoralnom radu.
Za liturgijska čitanja, molitve vjernika, prinose darova zaduženi su krizmanici. Evanđelje je ugodnim pjevnim glasom navijestio đakon.
Biskup je propovijed posvetio darovima Duha Svetoga.
Svi ste vi krizmanici i krizmanice, polaznici prvoga razreda srednje škole, učili da u ovoj sv. krizmi primate sedam darova Duha Svetoga. Ako to slučajno ne znaš, nemoj uopće pristupati ovomu sakramentu! I da se četiri dara odnose više na našu glavu, mozak, intelekt, a druga tri na naše srce, karakter. Na mozak se odnose: mudrost, razbor, znanje i savjet, pa ćemo o tome progovoriti koju riječ navodeći primjere hrvatskih svetaca.
MUDROST: Nikola Tavelić, Šibenčanin, rođen 1340., podnio mučeništvo u Jeruzalemu, 1391., odlikovao se u svih sedam darova Duha Božjega. Na prvom mjestu mudrošću. On je smatrao mudrim da kao franjevac misionar – ta zato je i došao u Jeruzalem – ode gradskomu kadiji kako bi ga pozvao na obraćenje na katoličku vjeru. Kadija se zaprepastio i zatražio od fra Nikole i drugova da se oni obrate na islam. I zadrži ih svu četvoricu, još dvojicu Francuza i jednoga Talijana. Nikola i sudrugovi odgovore da nema govora o prelasku na islam, da su oni spremni i pod sablju, ali ne mijenjaju vjere. Pod sablju ćete i ići, odvrati im kadija. I sva trojica bijahu sasječena na komadiće, da ne ostane ni djelića za relikvija. Nikola je sa svojom subraćom pretpostavio nebesko zemaljskomu, a božansko kraljevstvo ljudskomu. To je mudrost. Mudrost je da tako živiš da se na smrtnom času ne stidiš! Da tako svjedočiš da se na sudu Božjem ne sramotiš! Odakle to Nikoli i njegovim kolegama? Od njega sama? Nije. To je dar Duha Svetoga, dar mudrosti, koja se može samo izmoliti, ovako u sakramentu primiti i s njome životno surađivati. Krizmanici, budite životno mudri!
RAZBOR: Marko Križevčanin, rođen 1579., podnio mučeništvo u Košicama, današnjoj Slovačkoj, 1619. Tada je on pripadao Zagrebačkoj biskupiji. Biskup Šimun Bratulić poslao ga je u isusovački kolegij u Graz u Austriju. On to poslušno prihvatio držeći se dara razbora. Biskup Petar Domitrović poslao ga 1611. iz Graza u Rim u Germanicum na Collegio Romano, današnju Gregorijanu. On to poslušno prihvatio smatrajući da je to razborito s njegove strane. Zaređen za svećenika 1615. i biskup ga pozvao u Zagreb. On to prihvatio držeći se pravila posluha i razbora. Biskup ga posudio mađarskomu kardinalu P. Pazmanyju u Budimu, koji ga je imenovao kanonikom i rektorom bogoslovije u Trnavi u Slovačkoj. On to poslušno prihvatio smatrajući da je sve razborito kako poglavari odluče. Poslali ga s dvojicom isusovaca u Košice gdje je bilo malo katolika a puno kalvina/protestanata da im otvaraju put u Katoličku Crkvu i vjeru. Kalvini don Marku obećali neko imanje da prijeđe k njima. Vlč. Marko, vođen darom razboritosti, odbio imanje, spreman na mučeništvo. Tako je i bilo 7. rujna 1619. Bio je ubijen. Kako je Bog pripremao svoga slugu do mučeništva: korak po korak, linijom pravila razboritosti koja se očitovala i u odluci poglavara i u odlici njegova posluha. Odakle to don Marku i njegovim kolegama? Od njega sama? Nije. To je dar Duha Svetoga. Dar mudrosti, koja se može samo izmoliti, sakramentno primiti i s njome surađivati. Krizmanice, budite život no razborite!
ZNANJE: Leopold Bogdan Mandić, rođen 1866. u Herceg Novom, postao kapucin, svetac ispovjedaonice. Znaš li ti da je vrlo teško ispovijedati i davati prave znalačke odgovore u ispovjedaonici opslužujući sustav Božjih zapovijedi i dajući najbolja rješenja na zavrzlame ljudske savjesti? A o. Leopold upravo se u tome osobito isticao. Kako? Eto tako da se pripremao kroz bogosloviju, čitao ponajbolje katoličke moraliste, a najviše time što je molio od Duha Svetoga dar nadnaravnoga znanja. I Duh mu je to dao. Da je iskao milijun lira, ne bi mu dao. Nego mu je dao dar znanja koji vrijedi milijardu puta više. Odakle to njemu? Od njega sama? Nije! To je dar Duha Svetoga, dar znanja, koje se može samo ponizno izmoliti, u sakramentu primiti i s njime surađivati. Još nešto. Nije mu Duh dao samo dar pravoga znanja, nego mu je dao povrh i dar čitanja savjesti. Kada bi se pokornik mučio pred njim kako bi i što bi kazao, onda bi mu o. Leopold rekao: Ja ću ti pomoći i kazati što si počinio. I razotkrio bi mu svu njegovu savjest, na zaprepaštenje pokornika.
SAVJET: Marija Petković od Isukrsta, rođena na Korčuli 1892., utemeljiteljica družbe Kćeri milosrđa, 1919. Imala je velikih poteškoća u početku. Ne zna sama je li to djelo od Boga ili od njezine taštine i samouvjerenosti. Ide u Zagreb 1923. godine pitati pomoćnoga biskupa Josipa Langa: Što će i kako će? Mislila je da će on, kao svet čovjek, koji ne poznajući do tada ni nje ni njezine družbe, nadahnut Duhom Božjim, moći odgovoriti na njezine sumnje i borbe. Kaže joj biskup: Sestro, ne znam Vam odgovoriti. Molit ću se Duhu Svetomu. Dođite nakon tjedan dana pa ćemo razgovarati. Kada se ponovo pojavila pred njim, biskup joj Lang reče: „Molio sam se pa sam primio rasvjetljenje da je Vaša Družba djelo Božje”. To je s. Marija doslovno, pod navodnike, stavila, a onda je proslijedila prepričavajući biskupovu misao svojim riječima: Nemojte se zato bojati, već se posve prepustite Bogu. Nikada nemojte posumnjati u svoje djelo kao Božje, pa kada bi sve sestre – članice – ostavile i raspršile se ili bile prognane pa i sama ostala, pak bi vas prognali, razapeli, ni onda nemojte posumnjati. Znajte i tada je ova družba veliko djelo Božje (usp. Bilježnica br. 9, str. 127-128). Svete se duše dobro razumiju, u Bogu, jer se usmjerene na njega i od njega primaju nadahnuće, savjet. Odakle to s. Mariji da pita biskupa za savjet? Od nje same? Nije! To je dar Duha Svetoga, dar savjeta, koji se može samo ponizno izmoliti, primiti i s njime surađivati. Tako je s. Marija Petković zaredala osnivati sestarske zajednice: Od Blata na Korčuli preko Dubrovnika: Subotica, Smokvica, Preko, Prekrižje, Veles, Zemunik, Ugljan, Split, Vinagora… Pa onda od 1936. Argentina, a odatle 1941. Paragvaj, a odatle 1949. Čile, a 1952. ušla u središnjicu Družbe u Rim i stala se zajednica širiti po Italiji, 1953., u Peru, a 1958. u Urugvaj, kasnije u SAD, u Kanadu, u Njemačku. Eto u 46 godina svoga redovništva, od biskupskoga potvrđenja Družbe 1920. preko pravoga savjeta 1923., do smrti 1966., osnovala je 46 sestarskih zajednica u svijetu. Pa da nije Božje djelo! Dar savjeta! Djelo po savjetu Duha Svetoga. Krizmanici i krizmanice, surađujte s Duhovim darovima znanja i savjeta i učinit ćete čudesna djela u životu!
Krizmi se kao sakramentu posvetila posebna pozornost. Prestala je pjesma. Oči sviju uprte su u krizmanika pred biskupom. Biskup i krizmanik razmjenjuju riječi Božjega pečata i pristanka, dara i mira.
Na kraju sv. Mise župnik je zahvalio svojim suradnicima i svećenički kao vjeroučitelj pripomenuo: Dragi krizmanici, čestitam vama i vašim roditeljima ovaj dan, dan Duha Svetoga i želim da ispunjeni tim Duhom nastavite svjedočiti Božju ljubav u ovom svijetu, da vaša vjera ne ostane samo na riječima, nego da se pretoči u djela. Rekao sam vam jučer da imate večeras jedan važan ispit, ispit svoje vjere. Na tom ispitu ne će biti biskup, župnik… Bit ćete vi i vaši roditelji. Hoćete li ostati večeras u svojim obiteljima ili ćete otići u kafiće i pogaziti ono sveto što ste danas primili? To najviše ovisi o vama, ali i o vašim roditeljima. Nadam se da večeras na tom važnom ispitu ne ćete propasti.
Vjerujem da su krizmanici dobro razumjeli i da su se držali darova Duha Svetoga: mudrosti, razbora, pravoga savjeta…
Na svršetku Misnoga slavlja krizmanici su se poredali pred oltarom, s biskupom i župnikom, da stave u svoj album i fotografiju s ovoga jedinstvenoga životnoga slavlja.
Gvardijan fra Ante Pranjić počastio je u samostanskoj blagovaonici biskupa i sve svećenike. Biskup je zahvalio i ocima franjevcima i sestrama franjevkama na njihovu radu u župi.
*****
Župnik je za prošlu 2015. godinu dostavio ove statistike duvanjske župe na Ordinarijat u Mostaru – vjernika: 7.903; vjenčanja: 62; sprovoda: 79; krštenja: 92; krizmanika i prvopričesnika po 118.
Izvor: Crkva na kamenu/http://www.md-tm.ba/
