MOSTAR – Župu Svetoga Mateja, apostola i evanđelista, u Mostaru pastoralno vode don Ivica Boras, župnik, i don Mile Vidić, župni vikar. Sve do pretprošle godine bilo je jedno slavlje sv. krizme, pred katedralom, za sve pripravnike iz svih sedam gradskih župa. Nekada se našlo na okupu za sv. potvrdu više od 600 krizmanika. Budući da se pokazalo praktičnim, prikladno liturgijskim, uza sve poštovanje vlastitosti svake župe, prošle je godine odlučeno da svaka župa svake godine ima sv. krizmu u gradu. Ove je godine bila sv. krizma u župi Svetoga Mateja u subotu, 4. lipnja popodne, na spomendan Prečistoga Srca Marijina. Crkva ispunjena vjernicima, i njihovom molitvom i pjesmom. A šezdeset i sedmero krizmanika pravi su duhovni cvijet župe.
Prije početka sv. Mise biskupa je Ratka pozdravilo dvoje krizmanika u ime svojih vršnjaka, polaznika prvoga razreda srednjih škola. A u ime cijele župe riječi pozdrava uputio je župnik don Ivica.
Krizmanicima su povjerena misna čitanja i molitve vjernih. Bilo bi dostojno i spasonosno i nadasve kršćanski da ovakvi nastupi ohrabruju kandidate te da uvijek predvode večernju molitvu u svojim obiteljima i da budu angažirani vjernici nedjeljom na pučkoj sv. Misi.
Biskup je u propovijedi govorio o Crkvi kao pravoj majci i učiteljici, koja brižljivo, sustavno i životno prati svakoga svog člana, od početka do svršetka:
Rodiš se na ovaj svijet i roditelji te donesu na KRŠTENJE da se upišeš u Crkvu kao njezin član, da se u sakramentu oslobodiš iskonskoga grijeha, da primiš posvetnu milost Presvetoga Trojstva, da postaneš dijete Božje koje će rasti u dobi, milosti i mudrosti i pred Bogom i pred ljudima. Čim se osoviš na noge, i roditelji te mogu dovesti u crkvu, obučena u „misno“ odijelo, slobodno šetaj, pjevaj, osvajaj prostore po crkvi i upoznaj nova lica nove braće i sestara. Starija braća i sestre tijekom vremena uče mlađe kako će se ponašati pristojno, pobožno i pozorno i kako će se i sami, u skladu sa svojom dobi, pripremati za primanje drugih svetih sakramenata. Ima dječaka koji i prije početka osnovne škole obuku ministrantska odijela.
Čim mogneš razlikovati dobro od zla, istinu od laži, pravdu od nepravde, lijepo od ružna, roditelji te dovedu pred svećenika na sv. ISPOVIJED, da priznaš kakav si, da se pokaješ za ono što nije u redu, da ti se oproste grijesi i da se usmjeriš pravim putom krjeposna života.
U to vrijeme lako možeš običan kruh, koji služi zdravlju tijela, razlikovati od EUHARISTIJSKOGA KRUHA, koji služi vječnomu životu. Pripremaš se za sv. Pričest, osobni i crkveni događaj koji ostaje svakomu djetetu duboko zasječen u pamćenje.
Uzrasteš do petnaeste ili šesnaeste godine, evo novoga sakramenta, sv. KRIZME, snage Duha Svetoga koji ti udjeljuje sedam svojih darova: četiri za tvoju razumsku stranu: mudrost, razbor, znanje i savjet, te tri za tvoju slobodnovoljnu stranu: jakost, pobožnost i bogobojaznost. Svoje mladenačke hirove i strasti trebaš staviti u okvire, pod nazor i pod ocjenu je li to što činiš mudro ili ludo, razborito ili nerazborito, primaš li savjeta ili si uporno svojeglav/a. Kao što su tvoji roditelji odgovarali u tvoje ime s obzirom na odreknuće od sotone i njegova sjaja, i na primanje dara sv. vjere, tako ti danas potvrđuješ da želiš živjeti u vjeri svojih roditelja, svojih pradjedova, ali kao svjesna i samostalna osoba koja ima svoj osoban odnos prema Bogu i prema crkvenoj zajednici.
Tako te Crkva prati u tvome odgoju i rastu do tvoje dobi kada si duševno i tjelesno dozreo za ŽENIDBU i osnivanje nove obitelji. I tu te poučava, poziva, upozorava da ćeš od sutra odgajati nova bića.
Svima nam je u mnoga doba zdravlje ugroženo, kudikamo više ono duhovno nego tjelesno. Zato se Bog pobrinuo da ti i na vanjski način dadne utjehu, pomoć, BOLESNIČKO POMAZANJE, kao lijek duše a često i lijek tijela.
Budući da za crkvenu zajednicu treba netko biti zadužen službom poučavanja, posvećivanja i upravljanja, u ime Božje, eto novoga sakramenta, sv. REDA SVEĆENIŠTVA. I za tu se službu treba posebno pripremati: četiri godine sjemenišne gimnazije, pet godina bogoslovije do diplome, pa šestu godinu u praksi na župi kao zaređeni đakon u pripremi za svećeništvo. Crkveni je zakon da nema ređenja prije napunjene 25. godine. Kakve župe, takvi i sjemeništarci i bogoslovi i svećenici. A djevojčice i djevojke opredjeljuju se za redovnički život kojim pokazuju želju da izbližega služe Gospodinu.
Eto tih sedam temeljnih pragova života na kojima ti sakramentna Crkva stoji na raspolaganju brinući se za tvoj duhovni uspon i kršćanski uspjeh. Nema ništa, krizmaniče, bez tvoga pristanka, tvoje suradnje s Božjim darovima i aktivna udjela u crkvenom životu. Što više sposobnosti u Crkvu uložiš, to ćeš više duhovne koristi izvući i za ovaj i za drugi život. Sve skladno i u duševnom i u tjelesnom pogledu.
Neka vam, krizmanici, ostane upečaćen u svijesti ovaj sveti i jedinstveni dan ne samo po papirnatoj fotografiji i prolaznu daru kuma ili kume, nego po neuništivu karakteru darova Duha Svetoga. Pratilo vas Gospino srce koje je uvijek bilo natopljeno milosnom rosom Duha Svetoga.
Izvor: Crkva na kamenu/KIUM
