MOSTAR – Iako su meteorolozi najavljivali oblačno i kišovito popodne 14. travnja 2017., Bog dao prekrasan dan u Mostaru i okolici. Na osamnaesti po redu Križni put sabralo se i na hercegovačku Kalvariju, 400 metara brdo Hum iznad Mostara, slijedeći svoga Spasitelja, uspelo se više od 10.000 sudionika, od trogodišnjega razigranog Nikole do Ivice u kolicima. I ne bismo doista znali reći je li bilo više mlađih ili starijih, djece, žena ili muškaraca. Svi su se stopili u jednu pokorničku povorku držeći se asfalta i izbjegavajući usputne moguće mine i proljetne zmije; molitva na usnama, prebiranje misli u srcima, isticanje nakana nakon svake postaje uz Jacoponeovu sekvencu Stabat mater dolorosa – Stala plačuć tužna mati iz 13. stoljeća na kojoj se okušalo uglazbljivanjem više od 40 vrhunskih glazbenika iz svih sedam posljednjih stoljeća, kao što su Palestrina, Vivaldi, Haydn, Schubert, Verdi, Perosi, Bartolucci… Djevojke započinju jednostavnim napjevom. S jaka razglasa odzvanja zvuk mladih mostarske župe sv. Tome apostola s Bijeloga Brijega i njihova župnika don Kreše Puljića, koji su se ove godine prihvatili odgovorne duhovne animacije jedinstvenoga godišnjega pokorničkog hoda od gotovo tri kilometra ili dva puna sata Četrnaest stajališta Isusove muke. Pod velikim drvenim križem mladići i odrasli muškarci ove župe, razne staleške skupine, radnici, policajci, studenti i profesori, članovi župnih vijeća kao i HKZ-a Tropleta nose svoje nakane i želje i svega puka. Kod treće postaje Poruka mjesnoga biskupa Ratka Perića o Isusu kao Istini, a pod Jubilarnim križem, prije Biskupova „Blagoslivljajmo Gospodina“, zahvalna riječ generalnoga vikara don Željka Majića svima koji su se dušom i tijelom ugradili u ovu pokorničku i vjerničku manifestaciju: policajcima i komunalcima, župi sv. Tome i svim mostarskim župama, Biskupu i svim svećenicima koji su povjerene im vjernike na ovo slavlje potaknuli i poveli, obavijesnim sredstvima, župi Međugorje za ustupanje razglasa i svim vjernicima. I poticaj: Neka umor na nogama ne spriječi želju srca još koju uru s Kristom probdjeti na večernjim obredima. Mnogi su se odazvali te, umjesto kućama, pohrlili su u župne crkve na liturgijske obrede Velikoga petka: čitanje Muke Isusove po Ivanu, klanjanje i ljubljenje sv. Križa s vrhuncem sjedinjenja, blagovanjem sa Stola Njegova.
Donosimo Biskupov nagovor
KAKO SE OGRJEŠUJEMO O ISTINU?
Uvod. S obzirom na planiranu i zato nasilnu Isusovu smrt na Veliki petak, u Evanđeljima nalazimo vijesti o izdajama, interesima, lažima, podmićivanju, krivosuđenju, nepravednu razapinjanju u režiji ondašnjih vodećih političkih i religioznih predstavnika. Isusova je smrt, doduše, kudikamo iznad ljudskih urota i rovarenja, jer je ona bila u Božjem planu. Nitko Isusu život „ne oduzima“, nego ga on „sam od sebe“ polaže (Iv 10,18). Stoga Isusova Istina nema nikakve veze s takvim nečasnim djelatnostima. Isusova je Istina sjajna ko podnevno sunce, a u onodobnim spletkama režisera, pa i onoga „neovisnog suda“, laži se peru lažima i postaju sve lažljivije i još prljavije. Osobina je Istine da pobjeđuje sve te nemoralne mućke u nakanama i rukama bezbožnih ljudi.
1- Nije imao pravo Juda, apostol, ekonom apostolske zajednice (Iv 12,6), koji je Isusa naumio izdati – i izdao! – misleći da će se Gospodin sam braniti i boriti za vlastiti život, a on će primiti na ruke neto 30 srebrnih hramskih šekela! I da to nitko ne će ni doznati. A doznao i zna i znat će sav svijet do Sudnjega dana. Teško se izdajnik preračunao i pred velikim svećenicima priznao kako se prevario, izdavši „krv nedužnu“ (Mt,27,4). Ali se nije pokajao u pravom smislu riječi pred Bogom, nego je završio na vlastitim vješalima (Mt 27,5). Kasno Juda kesedžija k svojoj pameti dođe i udara tijelom o ledinu: „stropošta se, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba“ (Dj 1,18). Istina je jača od svih računa, od svega novca, hramskoga i rimskoga, i svjetskoga. Istina nikada ne izdaje i ne ubija. Isus je na Posljednjoj večeri rekao: Bolje bi bilo da se ni rodio nije onaj koji izda Sina čovječjega! (Mt 26,24). Juda je to mogao na sebe primijeniti i popraviti se. A nije.
– Iza Jude stoje oni koji misle da će samo s pomoću novca riješiti sve svoje probleme duše i tijela, ovoga i onoga svijeta, zemaljskoga zdravlja i nebeskoga spasa. A ne će. Novac nije božanstvo, a može biti teško prokletstvo. Dokaz? – Juda!
2- Nije imao pravo Malho, načelnik Kajfine policije, koji je s prokazivačem Judom i četom i svećeničkim slugama, „sa zubljama, svjetiljkama i oružjem“ (Iv 18,3), „s mačevima i toljagama“ (Mt 26,47) došao u Getsemani da uhiti Isusa u molitvi. Nakon što je doživio da mu je Petar otkinuo desno uho, a prvak je apostolski bio planirao odrubiti cijelu glavu (Iv 18,10), pogotovo nakon što je Malho doživio da mu je Isus prilijepio uho na mjesto kao da se ništa nije ni dogodilo (Lk 22,51), samo je još bolje čuo na uho, nije se nimalo opametio a još manje pretvorio u svjedoka na Isusovu četverostrukom suđenju onoga Pashalnog petka: pred Anom, Kajfom, Herodom i Pilatom.
– Iza Malha stoje svi oni koji imaju službu pa misle da moraju i zlo činiti protiv savjesti da ostanu u službi, pa čak i kada vide da suprotna strana ima pravo.
3- Nije imao pravo ni stari Ana, bivši Veliki svećenik, koji je stajao sa svim svojim lukavim iskustvom iza službenoga Velikoga svećenika, svoga mladoga zeta, Kajfe, kao „siva eminencija“ njegova, i koji je prvi poveo proces protiv Isusa u svojim dvorima jer su bili ugroženi njegovi, Anini, „pazari“, koje su jeruzalemski hodočasnici na razne načine punili. Kada se Isus pozvao na svjedoke o svome propovijedanju, među kojima je bilo takvih i među Aninim slugama, on je Isusa ponizio udarcima svojih slugu. Ali mu je Isus preko tih istih slugu uzvratio: Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo; ako li pravo, zašto me udaraš? (Iv 18,23). Ana misli i poduzima akciju: Radije neka propadne sva Istina nego njegov “pazar i šićar” koji stavlja u vlastite džepove na račun Božjega hrama.
– Iza Ane stoje oni kojima je na prvom mjestu ekonomska zarada, nepravedno bogaćenje, porezne prijevare umjesto prijave, religiozne organizacije pod vidom humanitarnosti, religiozni pazari!
4- Nije imao pravo Petar, apostol, koji je tri puta zanijekao Isusa pred vrataricama, u očekivanju da je dostojan svjedočiti za Isusa pred Kajfom. Isus ga nije pozvao da posvjedoči na Kajfinu dvoru. Na Posljednjoj večeri Isusu, koji mu je prorokovao trostruko nijekanje, Petar ide hvalisavo dokazivati da nema pravo. To je više od nijekanja. Obrati se, Petre, i poslušaj prve pijevce! Tebe, koji se ne daš voditi Isusovim proroštvom, samo raspjevani pijevci svojom upornom melodijom mogu opametiti! Na zov pijevca Petar se prisjeti, a Gospodin ga pogleda! I Petar se pokaja. I obrati!
– Iza Petra hvalisavca stoje svi oni koji misle da su pametniji od Boga, da oni znaju što njima u životu treba, da se oni sami mogu spasiti svojom pameću i snagom. A na svakom koraku posrću i padaju. Ne tri puta nego trista trideset i tri puta.
5- Nije imao pravo Kajfa, Veliki svećenik one godine i punih osamnaest godina, jer je ispitao Isusa i mogao se posve uvjeriti u njegovu nedužnost i pravednost. Pa ipak je rekao da je bolje da „jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!” (Iv 11,50). Evanđelist dodaje da je to rekao proročki: Doista jedan je Isus poginuo da bi sav svijet otkupio.
– Iza Kajfe, Velikoga svećenika, stajala je sva židovska religija, osuđena da bude nadiđena. I danas stoje svi oni koji religiju zlorabe u nereligiozne svrhe.
6- Nije imao pravo ni Herod Antipa, kralj Galileje, koji se onih pashalnih dana našao u Jeruzalemu i kojemu je Pilat poslao Isusa na suđenje, kaneći skinuti sa sebe taj neugodan proces. A Herod stao Isusa zadirkivati i ismijavati na svome „suđenju“. Nije ga nitko posavjetovao, a sam nije mogao dokučiti, da se s Isusom nije šaliti: Bog i njegova Istina ne da se izrugivati. Lakrdijaš nije bio dostojan nijedne Isusove riječi!
– Iza Heroda Antipe stoji sva politička Galileja i svi oni koji misle da mogu izvoditi vicevi i šale na račun vjere, Crkve, Boga i vječnoga spasenja. Svemu jednom dođe kraj!
7- Nije imao pravo ni Poncije Pilat, visoki predstavnik rimskoga cara u Judeji, koji je mogao doznati, i doznao, svu istinu o Isusu. Čak ga tri puta kanio osloboditi, i svaki put presudio ukrivo. I konačno rekao: Ne nalazim na njemu nikakve krivice, ali ići će na križ! Pilata je podržavao car Tiberije, pa prema tomu cijelo Rimsko carstvo. Pilat je tako postupio jer nije držao do Istine koliko do lanjskoga snijega (usp. Iv 18,38). A Istina jača od svake vlasti svjetske i vjerske, i samo će ona izvojevati pobjedu, kadli – tadli!
– Iza Pilata stoje svi oni kojima je istina zadnja rupa na svirali a zainteresirani su za sve laži ovoga svijeta i sve poduzimaju kako se s pomoću petljanije dočepati sreće, i ove i one. Istina, Isusova Istina, Isus Istina, nema nikakva udjela s lažima ovoga svijeta.
8- Nije imao pravo ni lijevi razbojnik, zvani Gizma, koji se Isusu herodovski rugao premda i sam pred ponorom smrti. Čovjek bez ikakva straha i srama. Umjesto da se pribere i pobrine za sebe, i rješava svoje vječne probleme barem u trenutku svoje smrti, kao onaj raskajani desni razbojnik, ovaj lijevi izruguje Isusovu smrt i Isusovu pravednost i istinu.
– Iza lijevoga razbojnika poredali su se svi oni, nepošteni pa čak i oni koji misle da svjesno mogu bez vjere u Boga te smatraju da je smrt posljednja točka opstojnosti, da nema života vječnoga, da nema Boga sudca i darovatelja života i blaženstva. Ima, ima! I te kako ga ima i na nebu i na zemlji!
9- Nije imala pravo ni sva ona svjetina koja je naručena da galami na Gabati pred Pilatom i na Golgoti pred Raspetim. Ne ovisi istina o mnoštvu navijača, potpisnika, prosvjednika, dolaznika i prolaznika, jer ona je svemoćna i kada je sama!
– Iza one velikopetaške svjetine stoji svaka svjetina koja ne drži do svoga dostojanstva, nego do ulice i halabuke svake ruke.
10- Nije imao pravo ni đavao pakleni koji je odvraćao Isusa od križa; koji je govorio Isusu da siđe s križa; koji je mešetario s novcem, s lažima, s prepadima, s vlastima, da i Isusa Spasitelja upropasti.
– A iza đavla stoje svi đavli koji su prezreli Božju ljubav i Božju istinu. I znaju da ne mogu ništa protiv Isusa i opet ga stalno nasrtljivo udaraju i napadaju.
Zaključak. Svi su ovi mislili, ovi pojedinci i skupine, ove organizacije, kraljevstva i carstva, da je samo njihovo viđenje i rješenje stvari istina. Eto nije! Mislili su da su Istinu – Isusa zauvijek ubili, čak su provjerili kopljem u srce da je pravo izdahnuo. Prijatelji su ga pokopali u duboku grobnu stijenu. U kamenu pećinu. I dokotrljali veliki kamen pred grobna vrata (Mt 27,60), ne bi ga četiri snažna čovjeka odvalila. A neprijatelji su još k tomu zapečatili kamen. Pred taj su veliki zapečaćeni kamen pred grobom postavili plaćenu stražu od četiri stražara. Osigurali se sa svih strana. Nije mogao izići da je živ, kamoli izmrcvaren i na smrtno ime mrtav. Ali Istina nije mogla ni noćevati ni danovati u grobu. Iskrsla je – Uskrsnula je na sunce dana. Da svjedoči svoju pobjedu nad grijehom i zlom, nad smrću i đavlom.
Toj se pobjedi Isusove Istine istinski radujemo i tu pobjedu svečano slavimo ovih svetih blagdana.
Izvor: Crkva na kamenu/KIUM
