Na poziv povjerenika za mlade, don Mladena Šutala, župnika župe Sv. Ivana, apostola i evanđelista, u Mostaru je u srijedu, 10. svibnja 2017. slavljena sv. Misa u katedrali u 12.00 sati. Već više godina uvedena je praksa Mise zahvalnice mostarskih maturanata. Tako je slavlje sv. Mise, pod vodstvom biskupa Ratka Perića, priređeno svaki put u svibnju godine 2014., godine 2015., prošle 2016. godine. Ovoga su svibnja bili nazočni maturanti katolici iz svih gradskih srednjih škola, a među njima bilo je i njihovih profesora, pedagoga, roditelja. Na kraju sv. Mise otpjevan je i himan Tebe Boga hvalimo.
Prenosimo biskupovu propovijed:
Poštovani i dragi maturanti!
Dva su razdoblja u vašem ljudskom životu: pred-matursko i poslije-matursko. Razdjelnicu zovemo maturom ili ispitom zrelosti. Po tom ispitu čak cijelo godište nosi ime: maturantes, tj. oni koji dozrijevaju, dospijevaju, postaju zreli. Ima još jedan izraz, rabi se u Njemačkoj, a i on je latinskoga podrijetla: abeo, abire, abiturus, abiturient, „onaj koji će otići“ iz srednje škole na fakultet ili drugdje. Zrelost, ispit zrelosti, odlazak: pojmovi tako bogati i kršćanskim sadržajem i porukom. Ovo je prigoda da se izrazi iskrena zahvalnost Bogu na njegovu daru, roditeljima na njihovu trudu i nastavnicima i pedagozima na njihovu radu.
Obilježja do-maturskoga doba bila bi ova:
1. – Četiri biljke: Svi smo vas promatrali – tj. vaši roditelji, nastavnici, vjeroučitelji – kako se razvijate tjelesno i osjećajno, moralno i intelektualno. Ali te se ljestvice tih četiriju pojava i strana u vama, vjerojatno, nisu uvijek razvijale ravnomjerno tako da bi vam stvarnoj dobi odgovarala prava emocija, intelektu adekvatan afekt a afektu i intelektu primjeren moral. Nije vam bilo jasno zašto će ćudoređe kada postoji nadošli fizički nagon. I nikako ne ide u glavu da nagon ide pod zakon! Događa se i ovakav primjer: otac zasadio četiri voćke u obiteljskom vrtu. Rezultati: jabuka se osušila, kruška se ucrvala, smokva još nije rodila, grozdovi nabujali. Tako se u obitelji Mara osušila, Mira pretvorila u divljaku, Marko nije došao na rod, a Mirko razvijen i plodan. 1 : 3. Govorimo o moralno-vjerskom smislu, prema Isusovoj prispodobi o sijaču i sjemenu.
2. – Istina i sebedarje. Nakon prve sv. Pričesti pokušavali ste malo nadvladavati vlastitu dječju maštovitost, malo bolje razlikovati istinu od laži, pristojnost od bezobrazluka, fantaziju od realnosti, običan kruh od Euharistije. A nakon sv. krizme malo se više odričete svoga pubertetskog sebeljublja, koje inače može biti i pojedinačno i obiteljsko i nacionalno. Čovjek može biti i kolektivno sebičan, da zanemaruje i prezire druge obitelji i druge narode. A može se jednako zauzimati za sve u razredu, u gradu, u društvu.
3. – Vrste karaktera. Svi vas smatramo da ste od svoje trinaeste godine – thir/teen – pravi teen-ageri, teensko doba: mijenja vam se ukus, donekle i izgled, a sve više očitujete urođene karaktere: jedni su više zabavni i zanosni a nedosljedni sangvinici; drugi su poticajni i produktivni a svojeglavi kolerici; treći su obzirni i odani a depresivni melankolici; četvrti su smireni i strpljivi a nehajni flegmatici. Ništa nije u čistu biološkom stanju, nego izmiješano, čak puno toga nasljedno: od prababe malo naivnosti, od djeda malo netolerantnosti, od majke četvrtinu nesigurnosti i od oca četvrtinu sumnjičavosti. Ima nešto postotka i tvoje izvorne tvrdoglavosti. Tvoj je dakle karakter – izražen kraćenicom DNK – smjesa urođenih i nasljednih osobina, pomalo i društvenog utjecaja i rezultat tvoga ne/nastojanja.
4. – Neodgovornost. Tako vas nismo smatrali ni da ste sposobni formirati vlastitu obitelj, ženidbom ili udajom, ili vam je za to trebala specijalna dozvola i od Crkve i od države. Jednostavno niste zreli i odgovorni za tako uzvišene životne zadaće.
5. – Zakon punoljetnosti. Svi smo smatrali, zakonski, da niste sposobni izaći na izbore da birate zastupnike u općini, u županiji, u parlamentu i u predsjedništvu one koje vi želite. Jednostavno niste dorasli. Uoči 18. rođendana nesposobni, a sutradan po 18. rođendanu sposobni – tako smo se dogovorili i ozakonili, iz generacije u generaciju.
A ovo bi trebala biti obilježja poslije maturske razdjelnice:
Zrelost. Sveti je Pavao napisao kršćanima u Korintu: „Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko“ (1 Kor 13,11). Ako ti je Bog dao tjelesne sposobnosti, emocije, osjećaje, razum, onda ti je ugradio i pravila po kojima ćeš misliti, rasuđivati, osjećati i govoriti. Nigdje se ne može to protumačiti kao u ovih nekoliko točaka:
1. – Tko je ili što je za tebe Bog? Prvi odgovor, onaj zreli: Bog je za mene ono za što sam spreman dati svoje srce i svoje tijelo, snagu i vrijeme, svoju razumnu volju. To je zreo kršćanski mladić. Drugi odgovor: Bog je za mene moj vlastiti „ja“, zemaljsko bogatstvo i svaka vrsta užitka bez zadatka. Ovo je nezreo i neodgovaran odgovor, bez obzira na godine.
2. – Ako je Bog za tebe sve i sve, možeš li se služiti njegovim imenom u krive svrhe, u psovku? Onaj tko psuje, taj čini ludost nad ludostima. Psovka je poput lažne stomarke. Umjesto da je društvo povuče iz opticaja, ona se prenosi od usta do usta. Njome se mnogi služe, iako apsolutno ništa ne vrijedi, nego samo strahovito u-vrijedi. Takve uvrjeditelje nazivamo falsifikatorima i lažovima. Misliš li da ti je Bog dao jezik da ga njime vrijeđaš? Vidiš li ti te neodgovornosti u postmaturno doba!
3. – Mi s prvih biblijskih stranica imamo zakon da se jedan dan u tjednu posveti Bogu u molitvi, u tjelesnom i duševnom odmoru, tj. neobavljanju težih fizičkih poslova. Nije nedjelja samo da se ne-djelja, ne-djeluje, nego da se Boga časti. Tko Boga ne poštuje, nego psuje, taj je neodgovoran i neozbiljan, bez obzira na svoju dob.
4. – Sinovi i kćeri svoje će roditelje slušati u onome što je za njihove dobro, vremenito i vječno. A roditelji će svoje sinove i kćeri odgajati tako da će davati mogućnost da stanu na vlastite noge, da budu samostalni, budući dobri roditelji.
5. – Protiv Pete Božje zapovijedi „Ne ubij“ ne griješi samo onaj koji udara na sebe ili na drugoga nožem i pištoljem, nego i onaj koji ruši svoje tijelo i zdravlje drogom, alkoholom, pušenjem. Taj je i neodgojen i neodgovoran.
6. – Bludno griješi onaj koji se upušta u predbračne odnose tražeći životne povlastice bez životnih dužnosti i bez ikakvih odgovornosti. A neodgovornost je najveći grijeh, tj. kada misliš da možeš nekažnjeno kršiti Božji zakon, da ne ćeš nikomu odgovarati.
Ako si zrela osoba, nemoj da ti drugi govore kako trebaš iskušati spolne moći, nego se zrelo i uzdržljivo pripremi biti razborita supruga i dobra majka i čestit otac jednoga dana.
Ako si zrela osoba, ne daj se nikada nagovoriti ni poželjeti ni pristati pobaciti dijete pod svojim srcem. Samo nezreli i neodgovorni uništavaju svoj plod, gaze svoju ljubav.
7. – Što je naravnije čovjekovoj borbi za svoje mjesto pod suncem, nego da ističe svoja prava? Ne dužnosti, nego svoja ljudska prava i građanske slobode. Dva su primjera u tvome životu gdje smatraš da možeš ukrasti, zakonito i dopušteno, a niti je zakonito niti dopušteno: prvo, u školskom švercu, i, drugo, u športu. Ako ti na nešto nemaš prava, na tuđi znoj, a toga se domogneš, prepisivanjem maturalne zadaće, varanjem ili na drugi način, onda je to prvoklasna krađa, nepoštenje, nezakonito prisvojenje. Ni o čemu kao mlada osoba toliko ne trubiš kao o svojim pravima, ali samo kada su tvoja prava ugrožena i oštećena. Kada te profesor uhvati u švercu i izbaci s mature, misliš li da su ti prava povrijeđena, da se ne trebaš kajati, ni nadoknađivati. Jednako vrijedi i s obzirom na čin krađe i na želju za krađom.
8. – Ne svjedoči lažno. Laž znači govoriti protiv pameti, reći nešto protiv zdrava razuma. Laž je svjesno izvrtanje istine da se drugomu naškodi. I uči drugoga Božjemu zakonu. Zahvalan si onima koji su izgradili autocestu od Bijače do Zagreba, da ne lomiš noge po brdima i gudurama, a nisi zahvalan Bogu koji je postavio zakon ponašanja da sigurno i potpuno prispiješ u vječni život.
Da kratko školski ponovimo:
Nema boga do Boga. On ne kleči ni pred kim. Mi svi klečimo pred njim. Budi mu zahvalan!
Ne izgovaraj ime Boga bez razloga!
Nedjeljom ne radi i ne kradi zarađujući, da ti ne bude sve što je oteto ujedno i prokleto!
Roditeljima najviše duguješ iza Boga. Zato ih poštuj, a ne preziri. I budi im zahvalan!
Bližnjega svoga ne ubijaj ni jezikom ni mačem!
Ne nazivaj ljubavlju najobičniju bludoriju, pogotovo ne nazivaj ljubavlju nevjerni i osudljivi preljub!
Ne kradi, nego svojim marom radi i zaradi i za sebe i za druge.
Istinu zbori i tvori, istina će ti pomoći ako budeš na njezinoj strani!
Hajdemo još kraće: prema sebi imaj samopoštovanje, prema drugomu dužno poštovanje, prema Bogu strahopoštovanje. To je sav i savršen, zreo, ozbiljan, odgojen i odgovoran čovjek! Tko ne bi želio biti takav čovjek?!
Izvor: Crkva na kamenu/KIUM
