MOSTAR – Misnim slavljem i pjevanjem zaziva Duha Svetoga u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, u ponedjeljak, 11. listopada, u 12 sati, blagoslovljeni su akademski početci mostarskih studenata i akademskoga i profesorskoga kolektiva Sveučilišta u Mostaru. Svetu Misu povodom početka nove akademske godine predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj msgr. Petar Palić, a u koncelebraciji bili su don Marko Šutalo, predstojnik Teološko-katehetskog instituta u Mostaru, don Tomislav Ljuban, župnik župe Svetoga Mateja u Mostaru, don Branimir Bevanda, katedralni župni vikar i don Ante Jukić, biskupov tajnik. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor Studija glazbene umjetnosti uz vodstvo i orguljsku pratnju prof. mr. art. Katje Krolo-Šarac. Misnom slavlju nazočili su članovi uprave Sveučilišta u Mostaru, rektor prof. dr. Zoran Tomić, dekani i vodstvo Studenskoga zbora.
Na početku svete Mise biskup Petar poručio je da su pjevajući himan Duhu Svetomu zapravo izrekli razlog današnjega okupljanja a to je da kao vjernici kršćani želimo zazvati i moliti darove Duha Svetoga na početku nove akademske godine za svu sveučilišnu zajednicu u ovom našem gradu, za profesore te osobito za studente da napreduju u mudrosti i u znanju, pobožnosti i ljubavi i u svim drugim darovima Duha Svetoga. Na euharistijskom slavlju molilo se i za sve pokojne profesore i studente.
Biskup je u propovijedi, osvrćući se na čitanje i Pavlovu rečenicu koju piše kršćanskoj zajednici u Rimu, istaknuo da nas sv. Pavao i danas podsjeća tko smo i čiji smo i kako kao kršćani trebamo djelovati: “U današnjem svijetu, u kojemu se cijeni napredak, pozicioniranje u društvu, pa i pod cijenu gaženja bližnjega, zadaća nas kršćana je svojim životom pokazati da postoji drugačiji i plodonosniji, ljudskiji i moralniji način života. Postoje i vrjednote za koje se treba boriti i živjeti ih. Svjesni smo da i mi kršćani možemo doći u napast da ne govorimo istinu, da uzmemo nešto što nam ne pripada, da nekoga iskoristimo, tračamo, zamjerimo se, osjećamo se superiorno i gledamo s visine, s druge strane ili popustimo tom dijelu nas koji stalno želi više novaca, slave i moći. Možemo doći u napast da udarimo ili uzvratimo udarac, osjetimo ogorčenost ili odgovorimo na druge načine koji su štetni po nas ili za druge. Kako se nositi s takvim trenucima?”, upitao se Biskup. Cjelovitu Biskupovu propovijed donosimo na kraju teksta.
Mlade je na kraju svete Mise pozdravio novi studentski kapelan i povjerenik za mlade don Branimir Bevanda te predstavio i novoosnovano vijeće i zajednicu MiViDiMo (mladi vjere, djela i molitve) koja okuplja mlade dviju hercegovačkih biskupija. Cilj joj je kroz djela i molitvu ojačati vjeru mladih. Tako će u vremenu koje slijedi biti organizirani razni događaji, od poučnih tribina, molitvenih programa, humanitarnih akcija, sve do športskih i umjetničkih aktivnosti.
Homilija biskupa Petra Palića:
Poštovani gospodine Rektore,
gospodo dekani, profesorice i profesori,
braćo svećenici,
drage studentice i studenti!
1. Lijepa je prigoda i važno je da smo danas zajedno okupljeni na ovoj svetoj Misi na početku akademske godine. Na samom početku ove homilije želimo pod ovom svetom Misom, uz zahvalnost Bogu za osoblje na Sveučilištu i Fakultetima, moliti Božji blagoslov za vaš rad. Vjerujem i nadam se, dragi studenti, da sve što se radi na našim fakultetima jest radi vas: da dosegnete svoje mogućnosti, odnosno da budete najbolje osobe koliko je to moguće.
U ovoj svetoj Misi Božje milosrđe želimo moliti za sve pokojne profesore, ali i studente, vaše kolege i kolegice, koji su nas tijekom prošle godine napustili. Gospodin neka im daruje radost svoga zajedništva.
2. Svi smo svjesni da se mnogo piše i govori o obrazovanju. Doista, obrazovanje je važno kako bismo u ovom globaliziranom svijetu mogli ugodno komunicirati s ljudima i samouvjereno se kretati kroz kulture, kao i kroz virtualni i fizički svijet. Da bismo bili uspješni u tome, potrebno nam je shvatiti važnost povezanosti i važnost međuovisnosti svih ljudskih bića.
Dragi studenti, mnogi od vas će ove godine u svom studiju naučiti više o materiji za koju ste se opredijelili. Mnogi su od vas već postavili ili rade na postizanju ciljeva kako bi osigurali sretan i kvalitetan život. Znamo da u svijetu i društvu u kojemu živimo sve ovo nije previše jednostavno, a ponekad smo u kušnji da prestanemo činiti stvari za koje znamo da bismo ih trebali učiniti kako bismo postigli svoje ciljeve, pa smo u promišljanju da možda “popustimo” i dopustimo da nam odvuku pažnju načini trošenja vremena koji nisu u skladu s našim kršćanskim životom.
3. Kako ne bismo podlegli takvim kušnjama, dobar smjerokaz u našem životu nam je Božja Riječ, koju smo i danas čuli.
Sveti Pavao u ovoj samo jednoj, ali dugoj rečenici, izriče zapravo sebe i svoj program pišući kršćanskoj zajednici u Rimu. Tu zajednicu kršćana u Rimu Pavao nije osnovao, ali im se želi predstaviti i predstaviti promišljanje o svom poslanju. Pavao daje na početku podatke o sebi i govori kako je njegov život isprepleten s Kristovim životom. On definira svoj identitet: sluga (rob) Isusa Krista. Ovo ukazuje na to tko je zapravo pravi Pavlov gospodar i čijim se autoritetom on obraća zajednicama u Rimu.
U rimskom svijetu sluga/rob se smatrao dobrim ako je odražavao volju svog gospodara i prilagođavao svoju volju volji gospodara. Pavao ne govori svojom glavom, već, kao sluga/rob, odražava volju i autoritet svoga gospodara, Isusa Krista.
4. Dobro je što sv. Pavao i nas danas podsjeća tko smo i čiji smo i kako kao kršćani trebamo djelovati. U današnjem svijetu, u kojemu se cijeni napredak, pozicioniranje u društvu, pa i pod cijenu gaženja bližnjega, zadaća nas kršćana je svojim životom pokazati da postoji drugačiji i plodonosniji, ljudskiji i moralniji način života. Postoje i vrjednote za koje se treba boriti i živjeti ih.
Svjesni smo da i mi kršćani možemo doći u napast da ne govorimo istinu, da uzmemo nešto što nam ne pripada, da nekoga iskoristimo, tračamo, zamjerimo se, osjećamo se superiorno i gledamo s visine, s druge strane ili popustimo tom dijelu nas koji stalno želi više novaca, slave i moći. Možemo doći u napast da udarimo ili uzvratimo udarac, osjetimo ogorčenost ili odgovorimo na druge načine koji su štetni po nas ili za druge. Kako se nositi s takvim trenucima?
5. Ono što je dobro i to uvijek trebamo imati na umu, jest činjenica da se možemo oduprijeti kušnjama i kao kršćani razumijemo da u nevoljama možemo biti kušani, ali molitvom možemo ustrajati. Znamo da je Krist došao na zemlju da nas spasi i znamo ako tražimo oproštenje, da će nam naš milosrdni Bog koji nas ljubi oprostiti, ako pogriješimo. Sjetite se ovoga kad sljedeći put budete molili riječi lijepe molitve, molitve Oče naš.
Kao kršćani, nikada ne smijemo zaboraviti da je središte našega života Isus Krist, kao što je bio središte i Pavlova života i mnogih kršćana kroz povijest.
U Evanđelju smo čuli kako je mnoštvo koje slijedi Isusa, unatoč svemu što su vidjeli i čuli, ipak tražili posebne znakove kako bi se uvjerili da je upravo taj koji pred njima stoji Isus Krist. Usprkos svim čudesima, još uvijek nisu vjerovali. Možda su neki i vjerovali da je Isus Božji Sin, ali njihovo razumijevanje nije bilo potpuno. Bilo im je teško razumjeti mnoge sadržaje koje im je Isus donio i ponudio. Zato im Isus otvara oči da neće biti drugoga znaka. On sȃm je znak, odsjaj lica Očeva i otisak Njegova bića.
6. Nakon stava i iskustva mnoštva postavlja se pitanje svima nama: znamo li što, odnosno koga tražimo u svom životu? Znamo li za čim čeznemo? Često smo u opasnosti živjeti u prošlosti ili budućnosti, a sadašnjost izgubiti iz vida.
Današnje Evanđelje trebalo bi biti poticaj svima nama da tražimo Isusa, da volimo Isusa, ali i da iz dana u dan razmišljamo koliko ga poznajemo i željeti upoznavati ga što više. Ovi su trenuci molitve važni jer nam dopuštaju da slušamo osjetljive poticaje Duha, ne našeg duha, već Božjega Duha koji nam govori i koji nas vodi. Trebamo vodstvo Duha Svetoga kako bismo obogatili svoj život kao kršćani.
7. Danas slavimo spomendan sv. pape Ivana XXIII. ili dobroga pape, kako su ga zvali. Bio je jedan od onih koji nije tražio poseban znak, ali je sam postao znakom Božje dobrote. Nitko nije mogao slutiti da će upravo taj papa, iako sa svojih 77 godina, ostaviti duboki trag u povijesti Katoličke Crkve. Ako je itko među svecima vjerovao u Providnost i snagu i poticaje Duha Svetoga, onda je to bio upravo sveti Papa Ivan XXIII.
Jedan od mnogih plodova djelovanja svetog pape Ivana XXIII. jest bez sumnje Drugi vatikanski sabor, koji je otvorio upravo na današnji dan, 11. listopada 1962. Nitko se tome nije nadao. No njegovo je geslo bilo: “NISMO NA ZEMLJI DA ČUVAMO MUZEJE, NEGO DA OBRAĐUJEMO RASCVJETALI VRT, PUN ŽIVOTA… ONAJ KOJI VJERUJE, TAJ SE NE BOJI!”
Neka nam ova Euharistija bude izvorom snage i zagovor sv. pape Ivana XXIII. pomogne da nastavimo s izazovnim i zauzetim radom ove nove akademske godine. Učimo dobro, radimo na sebi i postignimo mnogo. I budimo dobri.
Osluškujmo Duha Svetoga i potrudimo se oko produbljivanja svoga razumijevanja i svoga odnosa s Isusom Kristom, koji je naš Put, Istina i Život. Amen.
Izvor: Crkva na kamenu
