POTOCI – Na liturgijski spomen Svih pokojnih članova Franjevačkih redova, 3. studenoga 2016., u samostanu sv. Franje u Bijelome Polju slavljena je sveta Misa za pokojne sestre Provincije. Euharistijsko slavlje predvodio je fra Tomislav Pervan, duhovnik sestara, u zajedništvu s don Josipom Galićem, župnikom župe Potoci. Osim sestara iz Provincije u spomenu i molitvi za naše pokojne sestre sudjelovali su župljani i rodbina pokojnih sestara.
Na početku misnoga slavlja fra Tomislav nas je podsjetio da ovdje nemamo trajni dom i da je naša domovina na nebesima i ako život gledamo iz toga kuta, onda smo mi na putu natrag u krilo Očevo i Očev dom. U homiliji se nadovezao na uvod te je govorio o Isusu koji je bio gost na zemlji i nigdje nije imao doma – beskućnik u Betlehemu, azilant u Egiptu, za javnoga života nije imao mjesta gdje bi glavu naslonio, umro je uzdignut sa zemlje, viseći na križu… To je bio njegov program i plan i život. A za sebe je govorio da ima ključeve smrti i podzemlja i da je on Vrata kroz koja treba ući u život vječni. Na koncu propovijedi poslužio se primjerom talijanskog kipara, graditelja i slikara G. Lorenza Berninija koji je zamolio sina da ga, kad umre, pokopa ne u neki mauzolej ili slično nego pod stube, pod jednu stubu, jer je on, držao je, samo jedna stuba u nizu naraštaja čovječanstva. Zahvalne Bogu za pokojne sestre koje su se kao stube ugrađivale u zajednicu, u Crkvu i u povijest čovječanstva i naša je zadaća biti stube za naraštaj koji dolazi da se na nas mogu osloniti, po nam stići do neba…
Okupljeni da zajedno molimo kako za sestre tako i za naše roditelje, rodbinu, prijatelje i dobročinitelje u našim mislima i molitvama bili su i oni koji su u tuđini ili iz drugih razloga ovih dana nisu u mogućnosti doći na grobove svojih najmilijih i zapaliti im svijeću.
Iako je kišno vrijeme omelo naš zajednički odlazak na groblje, hrabri su i po kiši svojim dragim sestrama otišli izmoliti Pokoj vječni, zapaliti im svijeću na grobu i reći hvala što su svojim postojanjem obogatile živote svojih bližnjih.
ŠSF
Proteže se misao
Kako je teško
u tuđoj zemlji
na tuđem grobu
paliti svijeću
a misli lete tamo
tisuću kilometara daleko
gdje ispod hladne ploče
naši dragi snivaju
dok svijeća tiho gori
i suza niz lice cidi
u sebi tiho molim
vječni mir o Bože
Ti im udijeli…
(A. M. Biško)
Izvor: Crkva na kamenu/http://mostar.ssfcr.org/
