Novoređenici, reverentiam et oboedientiam!

Foto: Cnak

Prije 44 godine i 4 mjeseca više bilo je i prvo i posljednje ređenje u župnoj crkvi u Pologu kod Mostara.  Zaređeno je sedam đakona za svećenike, 29. lipnja 1974. Trojica su već pokojna: don Stanko Puljić (1949.-1984.), don Ljubo Majić (1948.-2001.) i don Boško Obradović (1949.-2006.). Četvorica su među živima: don Đuro Bender, don Ivica Komadina, don Mato Puljić i don Ivan Zovko, mještanin. Redio ih je biskup Petar Čule (1898.-1985.).
Prošlo je toliko godina da se u istoj pološkoj crkvi Male Gospe podijeli sv. Red ovaj put đakonata dvojici kandidata Mostarsko-duvanjske biskupije: Petru Filipoviću i Domagoju Markiću, mještaninu, u subotu, 27. listopada 2018. u 11.00 sati.
U početku sv. Mise župnik don Pero Marić pozdravio je sve nazočne: biskupa Ratka Perića, svećenike kojih je u koncelebraciji bilo 34, đakona iz Zagreba, časne sestre, vjernike, rodbinu ređenikâ i same ređenike.
Biskup je uputio pozdrav župniku i dvojici kandidata koji imaju toliko toga zajedničkoga:
Obojica rođena u Mostaru 1994. godine i uzrasla više od 190 cm.
Obojica pohađala Srednju Elektrotehničku školu u Mostaru: 2009.-2013.
Obojica se javila istoga ljeta u bogosloviju, 2013.
Obojica završila dvogodišnji filozofski tečaj u Sarajevu: 2013.-2015.
Obojica diplomirala iz teologije: Petar u Zagrebu, Domagoj u Rimu, 2018.
Obojica obavila petodnevne duhovne vježbe u rujnu 2018. u vidu đakonata.
Obojica pohađaju đakonska predavanja u Zagrebu, a pastoralnu godinu u Mostaru, jedan kod Sv. Marka i Sv. Luke, evanđelistâ, a drugi kod Sv. Tome apostola.
I, evo, obojica zaređena istoga dana u Pologu. Evanđelje je pročitao đakon Marko Čolić, Domagojev kolega sa studija, a pjevao je župni zbor Pologa pod vodstvom prof. Lucije Zovko.
Don Ivan Štironja, povjerenik za zvanja, prozvao je kandidate i pročitao njihove kratke životopise. Asistirali su bogoslovi, ceremonije vodio tajnik, litanije pjevao don Ivan Marčić iz Sv. Mateja.
Prije polaganja ruku biskup je napomenuo da se tim činom daje sakrament sv. Reda đakonata kako su to učinili i apostoli onoj prvoj sedmorici izabranih za đakone. Razumije se, uz popratnu posvetnu molitvu.
Na svršetku sv. Mise zahvalnost je izrazio Bogu na njegovu daru kao i svim sudionicima slavlja don Željko Majić, generalni vikar. Domjenak za sve nazočne: u župnoj dvorani i pod šatorima u crkvenom dvorištu.
Prenosimo biskupovu propovijed:
Pozdravljamo braću svećenike i sve bogoljubne vjernike!
A vi ćete, poštovani ređenici Domagoje i Petre, u obredu đakonskoga ređenja na jedan od upita: Obećavate li meni i mojim nasljednicima poštovanje i poslušnost – reverentiam et oboedientiam – pojedinačno odgovoriti: Obećavam. Je li tako? Obećanje je to neopozivo. Zahvaljujemo Bogu na tom daru i pozdravljamo vašu odluku da pristupite đakonskomu ređenju.
Lažna obećanja. Poglavarima je, kažu, preteška zadaća premještati svećenike. Zašto? Zato što se, na primjer, jedan župnik kroz godine navikao na svoje župljane i rad, na kuću i osoblje, i sada ga iznenada dekret prisiljava i preseljava na drugo mjesto gdje nikada nije bio ni kapelan, gdje treba prihvatiti nepoznate ljude, gradnju crkve i kuće, drukčije križeve i nevolje. I? – Ima ih koji se odupiru.
Velečasni, jesmo li stavili ruke u ruke na dan tvoga ređenja i đakonskoga i prezbiterskoga? veli mu biskup. Odakle sada nećkanja i otpori?
Jesmo mi stavili ruke, ali ja ne mogu. Ne kažem: ne ću, nego ne mogu. Nije pobuna, odgovara velečasni.
Kada sam ti isticao poštovanje i poslušnost, nisam isključio ovu župu, a evo vidim da si je ti isključio.
Ja je ne isključujem, nego ne mogu. I onda slijede „evanđeoske” isprike: imam obaviti još poslova na ovoj župi; ima i nekih dugova koje bih trebao podmiriti; pred nama su i neke važne obljetnice, dovršetak vjeronaučne dvorane, da ne duljim. Ne ide mi se pa ne ide. I tako se nižu planovi iz budućih vremena u kojima nije on nego svemogući Bog vlasnik i gospodar.
Taj tvoj „ne mogu“ za mene znači „ne ću“, kršenje obećanja, osim, ako dokažeš da je „pitanje savjesti“ ili pitanje „teške bolesti“.
Nije ni jedno  ni drugo. Nego? Kao da čitam da je on potreban ovoj župi, a možda župa još više njemu. Ovdje je tek nekoliko godina, brani se marljivi župnik kojemu nedostaje, ne riječi nego poštovanja i poslušnosti. I još se pred drugima hvali kako se uspješno odupro dekretu.
O, velečasni Galaćanine, tko te to opčara? Zar nije pred tvojim očima Isus Krist ocrtan kao Raspeti? (Gal 3,1). I u vrijeme bogoslovije, i na ređenju đakonskom i prezbiterskom, i kroz sve dane tvoga svećeništva? O čemu to ti naklapaš svojim Galaćanima u župi?
Najteže je što će ti isti obećavatelji a neizvršitelji koji se sada otimaju kao Šimun Cirenac ispod Isusova križa, za koju godinu, kada ipak tamo prijeđu, otimati se i ne će htjeti otići iz te župe u koju sada ne žele ući! Jer oni ni iz jedne župe ne žele milom nego nepopustljivim protokoliranim dekretom!
Crkvena predaja kaže da se Šimun Cirenac obratio, i on i supruga mu i oba sina, Ruf i Aleksandar, svjestan da nitko nije imao tolike povlastice da pomogne Isusu nositi križ kao on osobno. A Isus je obećao: Tko god dadne čašu vode najmanjemu od Njegove braće, ne će mu propasti plaća na nebesima. Koliko li će tek primiti onaj tko mu pomogne iznijeti križ na Golgotu?
Podsjećanje. Dok se sjećamo ovoga prizora Šimuna Cirenca, dolazi nam pred oči ona Isusova životno istinita: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mk 8,34). Odreći se sebe, znači razapeti svoje „tijelo sa svim strastima i požudama“ (Gal 5,24), tj. ne slijediti norme ovoga svijeta neposluha i nepoštovanja. A znamo iz Pavlove Druge Timoteju koji su to standardi posljednjih vremena. Evo ih: „Ljudi će doista biti
– sebeljupci: sebeljublje je izvor drugih grijeha, vrhunac zala, zato na prvom mjestu;
– srebroljupci: lakše se izgubiti u bogatstvu nego u siromaštvu; sjeti se deve i iglenih ušiju!
– preuzetnici: koji misle da imaju i umiju, a niti imaju, niti umiju; zavaravaju sami sebe;
– oholice: uvjereni da znaju upravljati Crkvom, a ne znaju ni svojom buntovnom voljom;
– hulitelji: koji misle da znaju više od Boga pa onda Boga preziru, grde, hule;
– roditeljima neposlušni: koji krše 4. Božju zapovijed, prezirući one koji su im život dali;
– nezahvalnici: koji ne priznaju što duguju Bogu i ljudima; niti Boga štuju, niti ljude časte;
– bezbožnici: koji su iskušali sve prirodne užitke, pa onda idu na neprirodne, perverzne, abnormalne, sodomske i gomorske;
– bešćutnici: koji preziru i mrze sve obiteljske odnose i veze – oca, majku, braću, sestre;
– nepomirljivci: koji kažu da će svoga neprijatelja mrziti i na času svoje smrti;
– klevetnici: koji se svojim lažima ne obogaćuju, a oklevetane osiromašuju; tko im je zaštitnik? – Lucifer i njegovi jataci!
– neobuzdanici: koji nisu kadri imati nadzora nad svojim osjećajima i strastima;
– goropadnici: koji su ogrezli u svome divljaštvu tako da se popnu na „goru“ i s nje „padnu“;
– neljubitelji dobra: hrane se neslanim časopisima, a ona im vrijedna knjiga ne znači ništa;
– izdajice: koji na sudu izdaju i svoju rođenu majku samo da se oni oslobode;
– brzopletnici: oni koji pod pritiskom strasti osvete i mržnje nešto čine a da uopće ne misle;
– naduti: praznoglave osobe koje nemaju ništa osim vlastite umišljene i šuplje „veličine“;
– ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga: to su oni koji u središte svoje ljudske misli i djela stavljaju svoju samovoljnu želju, a ne razumnu i providnosnu Božju volju.
– Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli (usp. 2 Tim 3,2-5). To znači da su izvana kršćani, a iznutra pogani; izvana obavljaju sve formalnosti, a u nutrini nemaju nikakve milosti, ni snage poštovanja, ni moći znanja da im to preusmjeri srce i nutrinu. Od ovoga dvadeset i jednoga obilježja priznaš li da imaš barem jedno! Ako imaš jedno, kud ćeš više?!
Opredjeljenje za Isusa. Mi se u životu ne možemo ne opredijeliti prema Isusu. Bolje milom nego silom. Isus nije došao na ovaj svijet ni anonimno ni bezrazložno. Došao je ponuditi svakomu čovjeku Božje spasenje: i Kajfi, i Pilatu, i Herodu, i Judi, i Petru, i Pavlu… Ponuditi, a ne prinuditi! Nudi to preko križa, koji je Židovima sablazan, Grcima ludost, a židovskim i grčkim kršćanima spasenje. Izvan križa spasa nema! Jer izvan Krista spasa nema. Svaki čovjek ima priliku opredijeliti se za Isusa: u izvršenju njegovih zapovijedi, u nošenju njegova križa. Blago onom tko je kadar radosno nositi svoj križ za Isusom.
Novoređenici, do sada su svi drugi pomagali vama nositi križ. Hoćete li vi od sada, kao Kristovi sljedbenici, htjeti pomoći nositi križ, ne prinudno nego svojevoljno, svojoj Crkvi? Božjim darom i svojim radom?! I s križem i na križu! To se od vas očekuje! Takvi nam trebate!
I vi, stariji i iskusniji svećenici, prihvatite ove nadobudne, koji nadu bude. Imaju oni svojih pogrješaka i nestašluka. Imali smo ih i mi kada smo bili njihovih godina. Ali imaju nešto silno od čega nema ništa silnije: imaju ljubavi prema ovoj Crkvi. Pokazivali su to u opredjeljenju za svećeništvo, kroz bogosloviju, kroza  školu, u prisegama svojim, i prekjučer na Ordinarijatu, u slobodnu opredjeljenju da služe ovoj Crkvi, trajno i vjerno, u poštovanju i posluhu. Oni ljube ovu zajednicu, vole svoju braću, i mlade i stare, bolesne i zdrave. Oni žele preporađati ovaj svijet. Nemojmo, čupajući kukolj, počupati i pšenicu. Nemojmo, prolijevajući vodu, izbaciti iz škipa i maloga Ivana. Imajmo prema njima dužna povjerenja. Kada se pokaže da nešto nije u redu, pritežimo. Nismo ih mi tjelesno rodili, ali ih duhovno trebamo preporoditi. Pratimo ih mnogo više bratskim srcem negoli prijekim okom.
A vi, mladi, bogoslovi i svećenici, nemojte ići za razornom revolucijom svoje bogoslovije i biskupije, svoje Crkve i njezinih zdravih običaja i zakona. Imajte razumijevanja prema starima, umirovljenima, prema poglavarima, odgovornima.
Nemojte se hvaliti koliko ste mladi, nego koliko ste zreli, mudri, razboriti, pravedni, suzdržljivi i strpljivi.
Ne uzdajte se u prirodnu kosu i kožu, nego se brinite za dušu svoju i svojih vjernika.
Ono duhovno razvijajte, a ono tjelesno suzbijajte.
Podvrgnite tijelo duhu, a ne obratno.
U vašem je razumu plan, u vašem je srcu plam.
Ugradite i planove i plamenove u zgradu Crkve Božje.
Pokažite poštovanje i poslušnost! Jer samo nam takvi trebate!

Izvor: Crkva na kamenu/http://www.md-tm.ba