Pobožnost je svemu korisna

Foto: Cnak

RAŠELJKE – Nekada plodovit Buški kraj, i narodom i urodom, tijekom vremena samo je opadao i u jednom i u drugom pogledu. Kuće se jesu izgradile, da bi i veći grad bio na njih ponosan, ali sve se više napuštaju.

Danas, prema podatcima koje su župnici četiriju župa onoga kraja dostavili na Ordinarijat početkom ove godine župno je stanje prošle 2015. godine izgledalo ovako:

Vjernici: Grabovica 507; Prisoje 611; Rašeljke 370; Vinica 343; Ukupno: 1831

Krštenja: Grabovica 4, Prisoje 9; Rašeljke 8, Vinica -; Ukupno: 21

Prva Pričest: Grabovica 4; Prisoje 5; Rašeljke 5; Vinica -; Ukupno: 14

Krizmanici: Grabovica 2; Prisoje 6; Rašeljke -; Vinica 2; Ukupno: 10

Vjenčanja: Grabovica 8; Prisoje 4; Rašeljke 4; Vinica 2; Ukupno: 18

Sprovodi: Grabovica 23; Prisoje 10; Rašeljke 10; Vinica 24; Ukupno: 67

Sakramenti – sprovodi. S obzirom na navedene sakramente, nijedna župa nema dvoznamenkast broj, a u sprovodima svaka župa ima taj dvoznamenkast broj. Tri puta više pokopanih nego rođenih i krštenih.

Župe – župnici. Te četiri župe administriraju četvorica župnika: don Blaž Ivanda Grabovicu, don Ivan Bebek Prisoje, don Mijo Klarić Rašeljke i don Bariša Čarapina Vinicu.

Sv. krizma. Župnici su se svojedobno, 2000. godine, bratski dogovorili, a biskup potvrdio, da se sv. potvrda dijeli svake godine u drugoj župi, po redu, po abecedi. Ove godine bio je red na Rašeljkama da u subotu 18. lipnja priredi sve potrebno za sv. krizmu kojoj je pristupilo dvanaest pripravnika i pripravnica osmoga razreda: iz tri župe po četvero, iz Vinice nijedno. Don Mijo je toj krizmenoj svečanosti dodao još jednu liturgijsku: Prvu sv. Pričest dvojici dječaka i trima djevojčicama. Na krizmu je došao biskup Ratko Perić.

Procesija s prvopričesnicima i krizmanicima i njihovim kumovima te svećenicima i biskupom pošla je ispred župnoga dvora niza stepenice prema crkvi sv. Franje Asiškoga. Bilo je dosta naroda pred crkvom, a crkva puna. Pjesmu je vodio zbor uz glazbu koja je odmah u početku otkazala. Ali nisu otkazali uvježbani muški i ženski glasovi kao ni oni dječji. Bolje su pjevali nego da ih je pratila glazba.

Pozdrav u ime krizmanika izgovorila je mirno i razgovijetno jedna osmoljetkašica, a u ime cijele župe dobrodošlicu biskupu i petnaestorici svećenika izrazio je župnik don Mijo.

Propovijed. Biskup je u početku propovijedi rekao da će govoriti, ne o sedam, nego samo o jednome daru Duha Svetoga, o pobožnosti. Stoga, krizmanici, pratite i pamtite, pa ako vas se nešto upita, spremno odgovorite, da ne pozivamo ove prvopričesnice da vam pomognu!

Čovjek se pravom pobožnošću suobličuje Bogu. Misli i govori po-Božju. Radi po-Božjim-zapovijedima. Živi po-Božjem-zakonu. Stoga životno po-božan, a ne živi kao ne-zna-božac ili bez-božac! Primijenimo to na pojedine Božje zapovijedi:

  1. – Bog jedini. Pobožan čovjek nikada ne stavlja na Prijestolje Božje ni sebe, ni drugoga čovjeka, niti ikakve stvari ovoga svijeta, nego samo Boga. I dobro zna da je Prva Božja zapovijed na prvome mjestu! I da je nezamjenljiva i nedotaknjiva. A kada čovjek pokuša ukloniti Boga s njegova Prijestolja i postavi sebe na to mjesto, on će početi donositi svoje bezumne i bezbožne zakone!
  2. – Ime Božje. Možda se rijetko gdje u životu vidi takav izraz pobožnosti kao na jeziku, organu našega priopćavanja. Tako, ako tko misli da štuje Boga, a ne obuzdava jezika svoga, njegova je pobožnost bez ikakve vrijednosti (Jak 1,26). Onaj tko se, ne daj Bože, ruga Bogu i uzalud izgovara njegovo sveto Ime, protiv Druge Božje zapovijedi, taj je pravi bez-božac! Po-božna duša dobro pazi da iz njezinih usta nikakva zla riječ ne izađe. Kako neki mogu izgovoriti tisuće riječi, a da nikada ne izuste nijedne psovke. A neki, čim otvore usta, ne znaju nego psovati. Krizmaniče, ne budi sudionik bezumne bogohule, nego budi uzor kršćanske bogohvale!
  3. – Nedjelja – Misa. Čim uđeš u crkvu, vidi se jesi li pobožan po tome kako se križaš, poklečeš, stojiš, klečiš, moliš, pjevaš, ideš na ispovijed, kako slušaš Evanđelje, propovijed, kako ideš na sv. Pričest. Onaj koji je došao u crkvu i negdje na koru ili u dnu crkve za vrijeme cijele sv. Mise zadirkuje druge, dobacuje besmislice, komentira riječi s oltara, osobito iz propovijedi, pa vidiš i sam da to nije po-božan vjernik, nego neznabožac, koji ne poštuje Treće Božje zapovijedi, ne slavi Dana Gospodnjega, nego i druge smeta.
  4. – Roditelji. Vi ste prvi pozvani da primjerom pokažete vjerno obdržavanje Božjih zapovijedi. Ne možeš djeci govoriti jedno, a ti raditi drugo! Ako njima govoriš da idu na sv. Misu, pođi ti pred njima u crkvu nedjeljom. A onaj koji ismijava svoje roditelje kao zamjenike Božje u ljudskom i vjerskom odgoju na zemlji, i ruga im se zato što mu govore i stalno ga opominju s obzirom na korist zdrave životne pobožnosti, što mu govore o poštovanju svih Deset Božjih zapovijedi, o potrebi svete ispovijedi, o nedjeljnoj dužnosti, a on to sve zanemaruje, taj živi i radi bez-božno ili protu-božno.
  5. – Život. Onaj koji ne poštuje dar života od začetka do svršetka, učeći i čineći zločinačke pobačaje i samoubilačke eutanazije, taj je udario na temeljni Božji zakon, a ne samo protiv Pete Božje zapovijedi.
  6. i 9. – Čistoća srca. Onaj koji ne poštuje ni svoga ni tuđega tjelesnog integriteta nego zlorabi i svoju i tuđu tjelesnu spolnost, taj je pobunjenik protiv Šeste i Devete Božje zapovijedi. A tko to poštuje, mio je Bogu i vole ga ljudi.
  7. i 10. – Imovina. Tko poštuje tuđe stvari, i ne će ništa, nikada ni u koga ukrasti, taj je pravo pobožan. Tko gazi tuđe vlasništvo i krade, taj nema Božje misli u sebi. Ne samo da ne krade, nego ni ne želi ukrasti, kao što kaže Deseta Božja zapovijed. A ti se drži zakona: Radi, a ne kradi!
  8. – Istina. Tko istinu govori, vazda i svuda, taj je pravi prijatelj Božji. Tko laže tako da drugomu škodi i za ovaj i za drugi svijet, taj je sličan ocu laži, a ne Bogu istine.

 Pobožnost obuhvaća i uključuje sve Božje zapovijedi i svaku pojedinu.

“Vježbaj se u pobožnosti!” veli sv. Pavao Timoteju. “Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući” (1 Tim 4,7-8).

I sv. krizma i sv. Pričest tekle su u pravoj pobožnosti: sabrano, bogobojazno, primjereno svetim sakramentima.

Prije blagoslova svako od prvopričesnika pred oltarom je izgovorilo svojim riječima zahvalu Bogu i svima koji su ih pripremili za ovaj nezaboravan dan u njihovu životu.

Župnik je u župnoj kući velikodušno počastio braću svećenike, od kojih je nekolicina bila iz susjedne Dalmacije.

 

Izvor: Crkva na kamenu/KIUM