BLAGAJ-BUNA – Blagdan blaženoga kardinala Alojzija Stepinca proslavljen je u ponedjeljak, 10. veljače na večernjoj svetoj Misi u župi Presvetoga Trojstva na Buni. Blaženi Alojzije zaštitnik je Pastoralnoga centra u ovoj župi gdje su se prije izgradnje nove župne crkve slavile svete Mise. Otada svake godine župnici organiziraju duhovnu trodnevnicu uoči ovoga blagdana, a vjernici rado dolaze moleći zagovor našega velikoga Blaženika. Tako je bilo i ove godine kada je župnik don Slaven Ćorić pozvao na trodnevnicu uoči Stepinčeva koja je započela u petak 7. veljače. Molila se krunica i pobožnost bl. Alojziju, a nakon toga slavila sveta Misa. Misno slavlje na blagdan bl. Alojzija predvodio je don Mato Puljić, župni vikar župe sv. Ivana apostola i evanđelista u Mostaru. Na početku svete Mise, kod Blaženikova kipa molile su se litanije, a zatim je župnik don Slaven pozdravio predvoditelja misnoga slavlja, sve svećenike koncelebrante i okupljene vjernike. U prvim klupama pobožno su svetu Misu pratili ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici koje je župnik na početku Mise poimenice predstavio.
Zašto mi uopće slavimo svece, upitao je predvoditelj ovoga misnog slavlja u svojoj homiliji. Ako je to zbog njihova herojstva na zemlji, samo zemaljskih vrijednosti – onda smo promašili. Ništa onda sveci nisu drugačiji od poznatih športaša, pjevača i drugih ljudi koji stječu ovozemaljski slavu na račun svoga uspjeha. Svece slavimo iz jednoga drugog razloga a to je jer su umrli sami sebi, kazao je don Mato. Bili su zrno koje je umrlo da donese obilat plod. Jedan od takvih je upravo bl. Alojzije Stepinac. Ako dobro proučimo njegovu biografiju, vidjet ćemo da je on od početka usmjeren na svetost. Bog je uvijek bio u središtu njegova života. Prožet Božjom Riječi mogao je umrijeti sebi, svojim strastima, svojoj sebičnosti i zbog toga ga danas častimo.
Krist nas poziva da umremo sebi da bismo živjeli. Umrijeti sebi znači umrijeti paloj ljudskoj naravi, umrijeti svojoj sklonosti grijehu, staviti sebe na drugo, treće, posljednje mjesto. Na prvo mjesto staviti Gospodina kojemu to mjesto pripada. Sveci, pa tako i bl. Alojzije, živjeli su Evanđelje i imali su pouzdanje u Boga. Blaženi Alojzije, čvrsto vjerujući u Uskrsnuće, podnio je sve nevolje koje su ga zadesile, sve boli. I bio je prvo kršćanin, a zatim Hrvat, to treba biti redoslijed i u našemu životu. Iz vjere u Krista Uskrsloga i suobličavanja s njime ja mogu biti prije svega čovjek, a onda i istinski Hrvat. I upravo nam Stepinac poput svjetiljke svijetli i kazuje da biti katolik, biti Hrvat, znači činiti dobro i ljubiti drugoga tko god i kakav god bio. On nam je ogledalo u kojemu gledamo Kristov lik te primjer kako dopustiti Kristu da uđe u naš život.
Misno slavlje svojim pjevanjem pratio je župni zbor mladih “Mir” koje vodi Marin Ćubela.
Izvor: Crkva na kamenu
