U okviru Tropletovih dana kulture 2016. sinoć je u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Hrvatskome dome hercega Stjepana Kosače održana javna tribina na temu “Totalitarizmi – percepcija i nasljeđe” na kojoj su govorili prof. dr. Ugo Vlaisavljević, prof. dr. Mladen Ančić i prof. dr. Ivo Lučić.
Miroslav Nikolić, u ime Upravnoga odbora HKZ Troplet naglasio je kako Troplet redovito obilježava Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima poštujući na taj način međunarodne obveze i Rezoluciju Europskoga parlamenta. Nikolić je kazao kako je suočavanje s nasljeđenjem totalitarnih režima jedan od preduvjeta da se izbjegnu takvi zločini u budućnosti.
Ugo Vlaisavljević, profesor sarajevskoga sveučilišta, filozof i publicist, na početku je rekao kako ga raduje puna dvorana galerije u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače napominjući “kako se to u Sarajevu ne bi moglo dogoditi posebno ne povodom ovakve teme tribine”.
Vlaisavljević smatra kako se totalitarizmi zasnivaju na dubokoj nostalgiji što se jasno pokazalo i u postmoderni upozorivši na pojam figure.
“Suština totalitarizma je figura u diskursu, amblem, reljef kao simbol nostalgije. U postmoderni se osjeća duboka nostalgija iz koje proizlazi prazan prostor i niz praznih mjesta između vođa i intelektualaca”, rekao je Vlaisavljević.
Mladen Aničić kazao je kako režimi koje danas tretiramo kao totalitarne nisu do kraja takva jer do kraja nisu uspjeli.
“Režimi koje tretiramo kao totalitarne nisu do kraja takvi budući da nisu uspjeli. U suprotnom, imali bi potpuno kontrolu na svima ali ipak u svima društvima uvijek postoji alternativni narativ koji odražava potencijalnu prijetnju i mogućnost svrgavanja režima”; rekao je Ančić. Ančić proces tranzicije vidi kao razdoblje u kom je trebalo doći do jasnog suočavanja s totalitarizmima i “varijacijama” na iste.
“Nakon pada totalitarnog režima prošlo je 25 godina međutim čini mi se kako tranzicija na ovim prostorima još uvijek nije počela”, kazao je Ančić.
Uzrok takvom društveno-političkom stanju vidi u akademskoj zajednici i “kontroliranim intelektualcima”.
“Najtvrđa jezgra starih sustava su kontrolirani intelektualci i akademska zajednica. Tranzicija u kontekstu javnog djelovanja i intelektualaca ne postoji”, rekao je Ančić.
Smatra kako je totalitarni sustav proizveo svoje intelektualce koji su aktivno sudjelovali u svim procesima stvaranja tih režima i njihovog djelovanja u punom i najširem kapacitetu i kontekstu.
“Akademska zajednica i intelektualci koje su režimi proizvodili danas strahuju i zaziru od bilo kakvih promjena a svaku promjenu vide kao svojevrsni prekršaj društvenih konvencija.” Ančić intelektualce i akademsku zajednicu smatra ideološkom jezgrom svrgnutih režima.
“Akademska zajednica još uvijek je tvrda ideološka jezgra svrgnutih režima. Primjerice, izbor dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu to uvijek iznova potvrdi. Onima koji ga biraju presudan je njegov odnos s aktualnom vlašću ma kakva ta vlast bila”, zaključio je Ančić.
Ivo Lučić svoje je izlaganje na tribini povezao s aktualnom političkom situacijom u Stocu.
“Krajem 1946. godine u Ljubuškom okružni komitet pisao je kako se narod u tom mjestu popravio. Na izborima su bivale dvije kutije, jedna prava i druga ‘crna’ iz koje su se listići pri kraju ubacivali u ovu ‘ispravnu’ što je kršenje demokracije i određeno nasilje”, rekao je Lučić.
Smatra kako stanje prije 70 godina možemo po određenim parametrima uspoređivati s današnjim.
“Izvješće o tom ‘kako se narod popravio’ tada je značilo da su preostali šutjeli a svi oni koji su bili na bilo koji način ‘opasni po režim’ likvidirali su se, fizički, politički i društveno. Danas, u 2016., skupina ‘uglednika’ na listopadskim lokalnim izborima u Stocu pretuče dvojicu ljudi, ošteti i otuđi izborni materijal a sve one koji na to ukažu prokaže kao ‘državne neprijatelje i fašiste’, zaključio je Lučić.
Iz HKZ Troplet su naglasili da će i dalje nastojati promovirati ideje o potrebi suočavanja s nasljeđem totalitarnih režima i ispunjavanjem prihvaćenih međunarodnih obveza u smislu rezolucije br. 1096 o “Mjerama za demontiranje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima” od 27. lipnja 1996., kao i rezolucije 1481 o “Neophodnosti međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima” od 25. siječnja 2006.
Izvor: Crkva na kamenu/Dnevnik.ba
